Slaviša Žungul, ekskluzivni intervju za Polet (2. dio): Ne prodajem se ja za dolare... (1986)



Koje državljanstvo imaš, budući si već osam punih godina u Americi? "Jugoslavensko, iako mi gazde preporučuju da uzmem i američko državljanstvo. No, ja to ne želim, jer sam ipak Jugoslaven. Ne prodajem se ja za dolare!"
Pronaći Slavišu Žungula, nekadašnjeg golgetera splitskog "Hajduka" i državnog reprezentativca, a kasnije zvijezdu malog nogometa Amerike - nije bila laka stvar. A i kad ga pronađeš, to još ništa ne znači, jer je Slaviša - odnosno Steve Jungle, kako ga u Americi zovu odbijao jugoslavenske novinare tražeći im novac za interview. Na taj način nije dao ni jedan interview, a štos s naplaćivanjem poslužio mu je kao dobra obrana.

No "Polet" ne bi bio "Polet" kad tomu ne bi doskočio. 

Preko (svemogućih) veza i poznanstava, uspjeli smo - ovaj put preko Slavišina druga iz djetinjstva, novinara Marinka Božića - saznati da boravi na odmoru u Splitu. 

Kasnije smo u Splitu od Slavišina drugog pajdaša, čuvenog splitskog šarmera i švalera - Bare Teklića, saznali da je Slaviša sa svojom jahtom na Hvaru.

Samo uz Barinu pomoć uspjeli smo se konačno naći i sa Slavišom. 

Za vrućeg dana kolovoza susreli smo se na jahti u jednoj uvali otoka Hvara....

Slaviša Žungul i Elvis Costello (foto: Polet)


2. dio intervjua



POLET: Zarađivao si mnogo?

ŽUNGUL: Uglavnom!

Ispočetka sam stvarno puno trošio, a i pomagao sam financijski neke prijatelje. 

Zahvaljujući ljudima iz rukovodstva kluba - Don Lucianu i drugima - koji su cijenili moje kvalitete, novac sam investirao u prave stvari. 

Oni su bili sretni da sam ja zadovoljan.

POLET: Budi malo konkretniji. O kojim se iznosima dolara radilo?

ŽUNGUL: Mali nogomet nije baš bio toliko plaćen kako neki drugi sportovi. Na primjer košarka, boks i slično. 

Ti možeš zaraditi 250.000 dolara godišnje. Zavisi kakav ugovor potpisuješ. 

Zapravo, stvar je u dobrom raspoređivanju novca. Treba adekvatno uzimati. 

Ukoliko za ugovor dobiješ 250.000 dolara, kao što sam ja dobio prve godine, onda 60.000 dolara odvojiš za platu tokom 12 mjeseci, 40.000 dolara uzmeš za hranu, a ostatak od 150.000 dolara uložiš u "difer"...

POLET: "Difer"? Što je to?

ŽUNGUL: Evo, ovako... pokušaću ti objasniti. 

To je novac koji ti ostaje poslije sportske karijere. Međutim, da ne bi plaćao porez na taj novac, a porez iznosi 20%, ulažeš ga u neki novi posao. 

Taj novac, dakle, ne može propasti, jer ga ulažeš u pametne investicije. 

I na taj način možeš zaraditi daljih 150.000 dolara.

Kako opet ne bi plaćao onaj porez od 20%, 300.000 dolara ulažeš u novi posao i opet dobijaš duplu lovu. 

Na taj način se bogatiš i uvećavaš svoje prihode.


Ne prodajem se



POLET: Sad mi je jasno zašto je Srboljub Stamenković, nekadašnji igrač "Crvene zvezde", izjavio da Steve Jungle, odnosno Slaviša Žungul, slovi kao naš najbolji igrač nogometa u Americi...

ŽUNGUL: To je on rekao?

POLET: Da, i rekao je da se tvoj godišnji prihod kreće oko milijun i po dolara. Je li to istina?

ŽUNGUL: Malo je pretjerano, ali je činjenica da mi jako dobro ide. Ja sam sav svoj kapital uložio u posao s kompjutorima i u nekakve građevinske firme i obrte.

POLET: Osim time, čujem da se sada baviš i menadžerstvom oko malog nogometa?

ŽUNGUL: Ja živim i radim u malom nogometu u Americi. Trudim se da liga malog nogometa opstane. A ona može opstati samo uz TV-prijenose. 

Zainteresirali smo televiziju da prenosi susrete naše lige, koja broji 14 klubova, a svaki bi klub za godišnje TV-prijenose dobio po dva milijuna dolara.

POLET: Da se opet malo vratimo tebi. Koje državljanstvo imaš, budući si već osam punih godina u Americi?

ŽUNGUL: Jugoslavensko, iako mi gazde preporučuju da uzmem i američko državljanstvo. 

No, ja to ne želim, jer sam ipak Jugoslaven. Ne prodajem se ja za dolare!


Nostalgija



POLET: A reci mi koji su razlozi da se svakoga ljeta vraćaš u Jugoslaviju? Porodica, društvo, nostalgija?

ŽUNGUL: Od svega pomalo! Uglavnom dolazim svakoga ljeta po tri-četiri mjeseca da vidim porodicu. I onda gledam situaciju u kojoj se nalaze. 

Nije im lako! 

Brat mi je bez posla, a ljudi mu kažu: 

"Šta da radiš, kad ti Slaviša ima dosta para!"

POLET: To te ljuti?

ŽUNGUL: To je mizerno! Jer, mladi čovjek, bez obzira bio to moj brat ili netko drugi, s diplomom u ruci bar bi trebao biti razmotren. 

Mom bratu treba žena da radi da bi mogli živjeti. 

I onda sam se ja razljutio i ponudio bratu da otvori neki lokal s mojim kapitalom i da vodi posao.

POLET: Tako smo zapravo stigli i do poznate afere oko veslačkog kluba "Gusar"...

ŽUNGUL: Da, brat je htio poslovni prostor veslačkog kluba "Gusar", koji je objavljen preko natječaja u novinama. 

Mario je ponudio 800 milijuna dinara godišnje za najam prostorija. 

Nitko nije dao takvu ili sličnu ponudu. 

Primjera radi, reći ću ti da vaterpolo klubu POŠK daju za najam diskoteke u njegovim prostorijama 350 milijuna dinara godišnje.

POLET: I oko tih 800 milijuna koje ste ponudili pukla je "tikva"...

ŽUNGUL: Bila je to možda prevelika suma. Ja sam podržao brata. Kasnije smo legalno dobili natječaj. 

Međutim, poslije se mijenja uprava "Gusara" i poništava se natječaj. 

A zašto ako je natječaj bio javni i društvo stoji iza toga?

POLET: A što ti misliš zašto?

ŽUNGUL: Misliš razlog? Zloće su to uradile, jer im valjda ja nisam odgovarao. Svetili su mi se zbog "Hajduka", a zbog čega bi drugog? 

To je bila čista ljubomora. 

Zavist i osveta koja je jako niska i bez karaktera i ljudskosti. 

Zašto se svete mom bratu?

POLET: Valjda zbog toga jer znaju da si ti novac uložio u izgradnju disca u tim prostorijama!

ŽUNGUL: Dobro, to je istina, ali ja sam u krajnjem slučaju te svoje zarađene devize uložio u našu zemlju, u naš grad Split. 

Ali, to te pokvarene pojedince ne zanima! 

Njih nije briga za nikoga, a ponajmanje za veslački klub "Gusar". 

A to je klub s tradicijom. 

Ja sam čak predložio da klubu svake godine kupimo po jedan čamac. Predložio sam uređenje kompletnog okoliša oko kluba i parka. 

Ništa nije vrijedilo. 

A kažem ti, tu se nije radilo o mojoj egzistenciji i poslu, jer ja sam to sebi riješio, već o egzistenciji mog nezaposlenog brata.

POLET: Tvoji protivnici imaju drugu priču.

ŽUNGUL: Ma oni mogu da pričaju što hoće! Oni mogu reći da to što ja pričam nije istina, ali to vrlo dobro zna svaki Splićanin. 

Nekoliko pojedinaca drže Split. 

"Hajduk" je veliki klub i dovoljno je da netko iz njega podigne telefon i da napravi problem. 

Međutim, činjenice će izaći na vidjelo!

POLET: Diskoteka s barom nosi naziv "Hollywood". Može, čini mi se, primiti blizu dvije tisuće ljudi. Djeluje zaista reprezentativno. Koliko je novca uloženo u izgradnju i opremu?

ŽUNGUL: Uloženo je oko pet milijardi, i to sve u devizama, a veslačkom klubu smo odmah dali predujam od 300 milijuna dinara.

Međutim, potpuno gotov objekt stoji neotvoren već godinu dana.

A to je zaista jedino pravo mjesto za omladinu Splita, i to na reprezentativnoj razini.

To je građeno za mlade, za njihovu sutrašnjicu... 

Da l' se to zvala diskoteka, kazalište, salon za umjetnost ili slično - nije bitno! 

Kad mladi čovjek ima ideja, treba ga podržati, a ne sputavati.


Nikad nije kasno



POLET: Ljudi ipak razmišljaju da ako ti godišnje daješ 800 milijuna za najam, to treba značiti da ćeš ti od disca, zaraditi bar još tri puta toliko. Slažeš li se?

ŽUNGUL: Ali mene onda treba oporezovati! Što više zaradim, općina će ubrati veći porez. Zbog čega me kočiti ako ja na neviđeno nudim milijardu društvu? 

Mislim da velika zarada ovdje nije nikakav kiks. 

To može biti kiks za druge kafiće koji ne plaćaju pošteno porez.

Gdje tu ide lova? Koliko ljudi prima mito od vlasnika kafića? Zbog čega oni ne daju veće poreze? 

Ne treba biti previše pametan pa da se shvati da tu nisu čista posla.

POLET: Vjeruješ li da ćeš jednog dana napokon otvoriti "Hoolywood"?

ŽUNGUL: Ja sam uvijek optimist! Na kraju krajeva, ja mogu i izgubiti taj novac uložen u disco. Tih pet milijardi gubitka ja sebi mogu dozvoliti.

Ali, ja sam ipak pripremljen za slučaj sudskog spora, pa ako bude potrebno, da uloženo naplatim prema Zakonu. 

Uostalom, cijela akcija mog angažiranja oko "Hollywooda" jedan je od poteza da vidim reakciju u gradu gdje sam započeo. 

A ukoliko se dozvoli mom bratu Mariu da radi s discom, na taj bi se način otvorila vrata i meni da uložim devize i da se definitivno vratim kući.

POLET: Jesi li se ikad pokajao zbog toga što si otišao u Ameriku?

ŽUNGUL: Postoje tu dvije stvari. 

Pokajao sam se zbog navijača i zbog karijere, odnosno zbog onoga što sam mogao dati našem nogometu i onoga koliko bih mogao pružiti u Evropi. 

A, s druge strane, uopće mi nije žao, jer sam stekao neprocjenjivo životno iskustvo. 

Vukla me želja za napretkom, koja je svojstvena svakom mladom čovjeku. 

Osim toga, u Americi sam upoznao i sasvim drugačiji način razmišljanja. 

To je nešto što našem umu nije poznato i što naš um ne može ni shvatiti!

POLET: Na kraju ovoga razgovora upitao bih te kako to da si pristao na interview za jedan omladinski list?

ŽUNGUL: Ja sam oduvijek bio omladinac i kao takvom vrlo mi je drago da mogu neke stvari reći i poručiti mladima.

Zato se nisam ni trenutka dvoumio da ti dam interview...

Razgovarao: Damir Strugar, obrada: Yugopapir (Polet, X 1986.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)