Pretražite Yugopapir

Prvi susret '68: Ilija Petković, državni reprezentativac i Vanja Stojković, interpretatorica zabavnih melodija

Srpanj 1968: Sreli smo se u Domu pionira u Beogradu. Ilija Petković, nogometaš, državni reprezentativac, došao je da čuje Vanju Stojković, interpretatoricu zabavnih melodija.

Tog popodneva sparina nije dopuštala da razgovaramo. 

Ilija je bio umoran od napornih utakmica a i Vanja nije imalo vremena za razgovor. 

Zato je brzo sklopljen "ratni plan". Razgovor se odlaže za sutra, mjesto sastanka određuje Ilija Petković.

- Dobro, neka bije, bije ... stadion OFK "Beograd" na Karaburmi - rekao je Ilija.

- Pristajem - odgovorila je Vanja. - To će biti moje nogometno krštenje. Još nikad nisam bila na travnatom nogometnom terenu. Sigurno je ugodno gaziti po zelenom sagu!

Sutradan sam u dogovoreno vrijeme čekao s foto-repoterom Radoslavom Grujićem Vanju i Iliju. 

Došli su s nekoliko minuta zakašnjenja. 

U crvenom sportskom automobilu "Peugeot 204" za volanom ie sjedila Vanja a uz nju Ilija, u plavoj košulji koja je bila u skladu s njegovim plavim očima.

Simpatični dvadeset dvogodišnji Ilija uzeo je dvije lopte i pozvao Vanju na igralište. 

Ona je odmah prihvatila poziv i istrčala kao pravi nogometaš, radujući se kao malo dijete, skakutala je i jurila po zelenoj travi. 

Ilija je isto tako bio dobro raspoložen. Bio je željan lopte, jer ne trenira. Liječnici su mu zabranili treninge, pa do kraja prvenstva neće moći da pomogne svom klubu da izbori opstanak u ligi.

- Uzmi loptu i stavi je kraj noge. E tako! Sad se zaleti i "opali"! - objašnjavao je nogometaš pjevačici.

Vanja je pažljivo slušala i promatrala svaki pokret mladog reprezentativca.

- Jao, teško meni! Kako da to učinim? U redu, udarit ću, ali lopta treba do uđe u gol. Dobro, to nije teško, jer su vrata velika.

Vanja se zaletjela, udarila loptu i... "Gol, gol!" radosno je vikala.

- Volio bih je vidjeti kako bi to učinila kad bi se našla sa desetak igrača u kaznenom prostoru! Treba ih proći, pronaći "rupu" do mreže - govorio je Ilija.

- Dobro, hajde ti sada. Hoćeš li lijevom ili desnom? - šalila se Vanja.

- To je meni svejedno, samo reci!





Bolje da ne govorimo o zaradama



Ilija je zapucao po Vanjinoj želji i lopta je ušla među vratnice, gdje je stajala Vanja.

- Eto vidiš, naučit ću te igrati nogomet! - dobacio je Ilija.

- A ja ću tebe zauzvrat naučiti da pjevaš! - odvratila je Vanja.

- Zašto ne! Više bih zaradio! Turneje po inozemstvu donose devizne milijune - Ilija će na to.

Vanja nije dugo smišljala odgovor.

- Bolje da ne govorimo o zaradama. O nogometnim (nesimpatičnim) milijunima i djeca pričaju. To je nezahvalna tema pa je bolje da razgovaramo o ljepšim stvarima. Kad ćeš me pozvati na utakmicu. Željela bih te vidjeti kako igraš.

- Žao mi je što neće biti tako brzo, jer zbog bolesti neću igrati do idućeg prvenstva. Nego, reci mi gdje si pjevala za ovih posljednjih mjeseci?

- U Sovjetskom Savezu i Njemačkoj. To su bile naporne turneje. Ukupno sam održala 109 koncerata s internacionalnim repertoarom. Najviše je bilo jugoslavenskih kompozicija. Ovih dana izlazi moja nova ploča, pa je kupi i daj svojim klupskim drugovima. 

Najzanimljivija je kompozicija grčkog autora Teodorakisa, koju je napisao u zatvoru. Vjerujem da će ti se svidjeti. A sada ti reci nešto o sebi. Što namjeravaš ako OFK "Beograd" ispadne iz lige? Govori se da ćeš promijeniti klupske boje?

Ilija se nasmijao. To mu je pitanje bilo neugodno, ali je simpatičnoj i ljupkoj Vanji morao odgovoriti na nj.

- Nisam siguran da ćemo ispasti iz lige. A ako se to dogodi, valjda će nas spasiti povećanje Lige. Ako i to ne uspije, onda ću promijeniti klupske boje. Samo, ne namjeravam iz Beograda. Hoće li to biti "Zvezda" ili "Partizan", još ne znam. Ima vremena. Ostat ću vjeran beogradskoj publici.

Foto-reporter Radoslav Grujić prekinuo je pomalo neugodan razgovor (za Iliju). 

Pozvao je Vanju i Iliju da se slikaju u kolima simpatične pjevačice.

Ilija je sjeo za volan, a Vanja na karoseriju. 

Poslije nekoliko provozanih krugova po pomoćnom terenu Vanja se ponudila Iliji da mu bude instruktor u vožnji, na što je simpatični nogometaš rado pristao.

Napisao: D. G, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)