Srpanj '87: Let 3, Pušenje, Leb i sol, Đole... Pamtite li ljeto u Zagrebu s toliko koncerata rock-glazbe?

Pamtite li ljeto u Zagrebu s toliko koncerata rock-glazbe, a o drugim atraktivnim događajima da i ne govorimo?

Naravno, teško je sjetiti se sličnog ljeta jer Zagy-town je najčešće građanima i njihovim gostima nudio poluprazne ulice za šetnju i prazne ali vruće kino-dvorane, a u njima kung fu produkcija i meki pornići.

Proteklih dana teško je bilo prepoznati Zagreb.

Feliks Pašić '92: Zašto su bile zabranjene predstave "Čekajući Godoa" i "Kad su cvetale tikve"

Avgust 1992: Ugledni pozorišni kritičar i televizijski stvaralac Feliks Pašić nedavno je objavio knjigu "Kako smo čekali Godoa dok su cvetale tikve", u kojoj rasvetljava nestanak sa scene dve predstave, koje su kao tema u kulturnim krugovima Beograda ostale prisutne do danas.

Dokumentarno-hroničarski zapis o vremenu koje je, nadajmo se, zauvek za nama, kada su tokom noći mogle nestati sa scene pozorišne predstave, iz knjižara "nepodobne" i nepoželjne knjige, napisao je ugledni pozorišni kritičar Feliks Pašić. 

Knjiga "Kako smo čekali Godoa dok su cvetale tikve" upravo govori o tom vremenu. 

Saint-Exupéry ("Mali princ"): Osamljenik koji je volio ljude i principe više negoli stvarnost (1976)

Lipanj 1976: Malo tko u nas nije pročitao Exuperyjevu potresnu modernu bajku "Mali princ" o plavokosom dječačiću sa sitne planete koji silazi na zemlju i susreće se s ljudima, životinjama i biljkama. Malo tko nije osjetio gotovo nešto proročansko u povratku Maloga princa, s jednoga samotna mjesta u pustinji, pošto je zamolio zmiju da ga ujede, na njegovu rodnu planeticu.

Taj se prizor tako čudno podudara sa stvarnom tragedijom pisca na posljednjem zrakoplovnom zadatku da je vrijedi rekonstruirati, to više što njegovo slavno djelo mnogi znaju napamet, dok o autoru ne znaju gotovo ništa...

Finale Olimpijskog turnira u fudbalu '48: Zašto Bobek, Mitić i drugovi nisu uspeli da pobede Švedsku

Avgust 1948: Posle pobede nad Englezima, finalnu utakmicu smo igrali sa Švedskom, koja je pobedila Dansku u polufinalnoj utakmici sa 4:2.

Pored ove utakmice i pobede nad Austrijom, Šveđani su pobedili Koreju sa 12:0.

Gledali smo Šveđane i znali smo da su odlični, ali da se i oni mogu pobediti. Ako zaigramo kao protiv Engleza, biće još jedna velika borba.

Jul 1987: Top 10 najprodavanijih domaćih albuma + Top 5 najzanimljivijih vesti sa YU Pop Telexa

YU Pop Telex: 5) Uskoro u prodaji kompilacija "Rijeka - Paris - Texas" koja će predstaviti novija imena riječke rock scene:

Grč, Let 3, Strukturne ptice, Idejne nemire, Grad, Ogledala i Fit.

Očekuje se da će LP biti promovisan 4. septembra na "Novom rocku 87" u Ljubljani ...

4) Grupa U škripcu prolazi kroz velike personalne turbulencije (još se ne zna ko će sve od članova benda da dođe/ode/ostane), ali ne odustaju od snimanja novog albuma koji bi Jugoton trebalo da objavi već u septembru ...

Ingmar Bergman, intervju za Start 1976: Kreativni rad je ono što nas spašava od samoubojstva

Lipanj 1976: Naša nova suradnica, Maria Scherer, njemačka književnica koja živi i radi u Švedskoj, razgovarala je nedavno sa slavnim švedskim redateljem Ingmarom Bergmanom.

Redatelj "Prizora iz bračnog života", filma koji se ovih dana prikazuje po cijeloj Jugoslaviji, bio je u ovom interviewu posebno otvoren i razgovorljiv...

Kao osoba, Ingmar Bergman nije nikako ono što biste očekivali na temelju njegovih filmova, prožetih introspektivnošću i prodornim osjećajem izolacije. On je visok, žustar, ljubazan muškarac koji vas šarmira bez napora.

Istina o tiražima gramofonskih ploča u Jugoslaviji 1973: Ko ima najviše (lažnih) "zlatnih ploča"?

Januar 1973: Gotovo sve diskografske kuće unapred utisnu znak da je ploča "zlatna", iako se kasnije ona proda u skromnom tiražu - čak ne stignu ni do srebra...

Običaj je u svetu da tvornica gramofonskih ploča podari vredan trofej - "zlatnu ploču'' - pevaču koji samo jednu ploču proda u milion primeraka.

Ovaj trofej predaje se na "gala" večeri, uz bljesak reflektora, zujanje kamera, "pucanje" šampanjca, jer je njegov značaj veliki.

General Ljubo Vučković, narodni heroj Jugoslavije: Sećanja na 6. april, Sutjesku, poginule drugove...

Decembar 1961: Ljubo Vučković je rođen 1915. godine u Ljubotinju, nedaleko od Cetinja. Gimnaziju je završio u Cetinju, a zatim je završio Nižu vojnu akademiju bivše jugoslovenske vojske. Aprilski rat 1941. godine zatekao ga je na dužnosti komandira čete, s činom poručnika.

Učestvovao je u poznatim borbama oko Skadra. U NOB je od početka ustanka. Bio je stalno na rukovodećim dužnostima. Posle rata obavljao je razne odgovorne dužnosti u Generalštabu JNA.

Sada je načelnik Više vojne akademije u Beogradu. Odlikovan je mnogim domaćim i stranim odlikovanjima. Nosilac je Ordena narodnog heroja.

Kako je naš atletičar Petar Šegedin postao jedan od junaka Olimpijskih igara u Londonu (1948)

26. jula 1948. godine u četiri časa po podne dvospratni crveni autobus vozio je grupu od desetak sportista u crvenoplavim trenerkama. 

Autobus je krenuo iz londonskog predgrađa Vest Drajton. 

Jednolične, uvek iste kućice od crvene prepečene cigle, livade ili parkovi sa intenzivno zelenom travom i po kojim drvetom, njive sa usevima, ili skladišta starog gvožđa i automobila, ređali su se usput. 

Onda novo predgrađe, ustvari novi centar Londona, kakvih ima na stotinu, Aksbridž. Glavna ulica sa šarenim izlozima sitnih trgovina. 

Zašto Jugosloveni toče najskuplji benzin '80: Koliko iznose porezi i iz kojih zemalja uvozimo naftu?

Jul 1980: Posle svakog povećanja cena nafte i benzina obavezno se povećava i poreski udeo i to, pre svega, na teret automobilista koji već štede, ali ne i onih potrošača što enormno troše pa i rasipaju mazut...

Kada su, pre pet-šest godina, strani turisti napuštali Jugoslaviju, vraćajući se kući, punili su rezervoare svojih automobila. Susedi Italijani prelazili su na našu stranu da kupe, za njih jevtiniji benzin.

Dan kada je iz kasarni JNA izbačena poslednja slamarica: Na krevete dolaze novi beli dušeci... (1959)

Jun 1959: Otkrićemo vam jednu "vojnu tajnu": U kasarnama uskoro neće biti više slamarica! Onaj, ko je već bio vojnik, zna šta to znači. Nema više uskakanja pravo u sredinu kreveta da se ne bi oštetile ravne linije "kutije od šibica".

Presahnuće jedan od neiscrpnih izvora vojničkih anegdota, dosetki i skečeva, u kojima je najčešća tema bila slamarica i nevolje vojnika da je, podložnu deformacijama - načini urednom i besprekorno ravnom.

Dakle, zbogom slamarico!

Radničko samoupravljanje u Kluzu '74: Moderna tehnologija zahteva odmorne i zadovoljne radnike

Januar 1974: Tridesetogodišnjicu smrti Franje Kluza, narodnog heroja i prvog pilota ratnog vazduhoplovstva NOB, obeležićemo - istinitom pričom o kolektivu koji nosi njegovo ime.

Danas gigant i veliki izvoznik, Industrija padobrana i konfekcije "Kluz" izrasla je iz male, neuredne radionice, formirane 1947. godine u Indjiji. Tada se nije mislilo na svetsku modu, nije bilo vreme za to. Šili su se padobrani, šinjeli, vojničke bluze.

Danas je osnovna delatnost fabrike proizvodnja konfekcije i svih vrsta padobrana i padobranske opreme. Preduzeće zapošljava oko 3500 radnika. Najveći deo zaposlenih - 90 % čine žene. To nam je privuklo pažnju, jer to nije običan statistički podatak o jednoj radnoj organizaciji.

Dušan Prelević na svom prvom solističkom koncertu '92: Indexi stigli iz Sarajeva uprkos barikadama

Mart 1992: Preletova muzička karijera je, uzgred rečeno, pravo čudo obrnute evolucije: završio ju je 1969. godine, a počinje je i dan danas, duhovito (i tačno) kaže Bogdan Tirnanić. 

I tako je Prele, posle dvadeset tri godine pevanja, prošlog petka dogurao do prvog solističkog koncerta i to u Domu sinidikata!

Bilo je to veče sjajnog muziciranja: Prele i prijatelji na sceni, poštovaoci i prijatelji u publici.


Jedan sentimentalni prikaz koncerta Arsena Dedića u Domu sindikata 1985: Moje večito crno stono

Mart 1985: On je bio u crnom od glave do pete ("Moje večito crno stono" - kaže). Kraj šanka su te večeri defilovale sve same ljubazne dame - i one u šesnaestoj, koje su o Arsenu slušale od roditelja, i one u četrdesetoj, koje su o Arsenu pričale svojim kćerkama. 

Na fasadi Doma sindikata nije bilo nikakvog panoa, samo jedan plakat u ulazu, sa strane. Ponovo je proradila šifra ARSEN.

Blagi bože! Dvadeset godina od prvog solističkog koncerta. Pa koliko onda ima otkako smo postali profinjeno sentimentalni? Ah, da: Arsen peva već trideset godina.

Ibn Tup: Grupa koja nakon dva singla i tri godine muzičkog lutanja najzad ima hit pesmu "Njen tata"

Decembar 1978: Uspesi i neuspesi jugoslovenske pop scene analiziraju se najčešće samo kroz rad vrhunskih grupa i pevača a bezbroj je primera kvalitetnog delovanja mnogih sastava koji, daleko od centra muzičkih zbivanja, ostaju nezapaženi.

Za izlazak iz anonimnosti u takvim uslovima potrebno je mnogo više rada, odricanja, nepokolebljivosti, strpljenja, i iznad svega sreće, da ne kažemo tuđe dobre volje.

Cvrčak i mravi: Od novosadskog dvoboja sa Vikontima (1969) - do hit singla "Da se nosiš" (1979)

April 1969: Ne upuštam se u ocene o tome koji je najbolji i najpopularniji vokalno-instrumentalni sastav koji se čuje preko Radio-Novog Sada.

Podrazumevajući pri tom, naravno, novosadske ansamble.

Umesto ocene - napravio sam tihi ring u klubu Radio-stanice.

Pozvao sam sudije, udario u gong i pustio njih da se međusobno obračunavaju, muzički i uopšte. 

Pa - kom čvoruge, kom muzika.

Stanislava Pešić i Ali Raner na snimanju filma "Kuda posle kiše": Odricanje od mladalačkih iluzija

Decembar 1966: U još nenaseljenu višespratnicu u Požeškoj ulici na Banovom brdu "uselili" su se prvi neobični stanari - članovi ekipe filma "Kuda posle kiše", sa rediteljem Vladanom Slijepčevićem na čelu. Nije baš jednostavno stići do njihovog "stana" još nedovršenim stepeništem, preko improvizovanog mosta od dasaka.

Ali mnogo veći problemi su se isprečili pred tehničarima i pomoćnim osobljem: kako manevrisati glomaznim, teškim reflektorima kroz teskoban prostor i prolaze modernog stana.

To je bilo utoliko teže što reditelj Vladan Slijepčević već poslovično voli kameru u pokretu - nikad dva uzastopna kadra u jednoj istoj prostoriji.

Nikola Stanarević, sećanje na prve dane Politike: Povećan tiraž? Ribnikar vodi čitavu redakciju na večeru

Februar 1974: Povodom sedamdesetogodišnjice osnivanja našeg najvećeg dnevnog lista "Politika" (25. januar 1904), objavljujemo sećanja najstarijeg živog novinara Nikole Stanarevića, jednog od prvih saradnika "Politike".

Pre punih 70 godina, 25. januara 1904. godine, u Beogradu je počela da izlazi "Politika".

Iz prve redakcije lista danas je u životu samo Nikola Stanarević.

Ove godine "Politika" proslavlja 70 godina izlaženja, a Nikola Stanarević - u 91. godini - 70 godina saradnje u "Politici".

Mustafa Hukić, Petar Borota, Enver Marić, Miroslav Pavlović: Koliko su YU fudbaleri privilegovani?

Septembar 1973: O njihovom ponašanju, problemima, primanjima - stalno se raspravlja u javnosti.

Zbog toga smo rešili da pokrenemo ovu anketu i pitamo njih same:

Koliko su fudbaleri Jugoslavije privilegovani?

U ovom broju reč smo dali četvorici poznatih prvoligaških igrača. U sledećem broju čućete mišljenja još četvorice (Nenada Bjekovića, Josipa Lalića, Ivice Šurjaka, Petra Krivokuće).

Anketiranim profesionalcima smo postavili po pet pitanja:

Kako je nastao spomenik Stevanu Filipoviću: Simbol bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda

Oktobar 1961: "Stjepan Filipović, metalski radnik, član KPJ, komandant bataljona... Hrvat koji je vodio srpske partizane, mladić iz Opuzena koji je podizao ustanak u Valjevu... Njegovi srpski drugovi zvali su ga Stevan.

- Mi smo braća - govorio je.

Steva, kragujevački skojevac, bravarski i električarski šegrt, učesnik u radničkim demonstracijama, uhapšenik i prognanik, Steva - valjevački komunist. Borac. Narodni heroj.

"Jadranski susreti", omiljena letnja TV zabava: Napred Vodičani, Smederevci su s vama! (1973)

Jul 1973: Krajem prošlog meseca Ploče su bile domaćin ove neobične priredbe ... Jadranski susreti već tri godine "obilaze" gradove na moru i razbijaju monotoniju leta i meštanima i turistima ... Ljubo Jelčić: i voditelj i milicioner ...

Susreti su prošli, živeli susreti!

Doduše, Jadranski susreti će trajati do septembra još u mnogim gradovima na moru. Ali, za Ploče su prošli.

Dva puna dana krajem juna, Ploče su živele noć i dan u transu, igri i pesmi, takmičenju i navijanju. A sada će 363 dana da prepričava ovogodišnje takmičenje.

Predstavljamo The Montenegro Five: Muzikalni Crnogorci svojim šou programom osvajaju Evropu

Jul 1967: Kršni Crnogorci, svi visoki blizu dva metra, među najpopularnijima u Švajcarskoj i Zapadnoj Nemačkoj ... Ploča "Muzika atmosfere" prestiže "Bitlse" ... Njih petorica imaju dve ćerke i sviraju 25 instrumenata ... Uskoro: na brodu "Bremen " - oko sveta ...

Upoznali su se slučajno, 1962. godine, u Esenu, iako su svi - Crnogorci! Svako je pre toga svirao u drugom orkestru.

Dejan Pataković o domaćoj zabavnoj muzici 1979: Oliver se umorio, Balašević i Fosili prave dar-mar

Decembar 1979: Ako su prethodne godine prolazile u znaku jednog pevača, ako je prošle godine blistao Zdravko Čolić, a pretprošle srca diskofila osvajao Oliver Dragojević, onda se za 1979. godinu može reći da je protekla bez zabavno-muzičkih zvezda. Šta je tome razlog?

Pre svega, zabavna muzika u nas godinama se stvara na festivalima.

A festivali se minule godine nisu proslavili.

Momčilo Bajagić iz grupe Riblja čorba otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Šuška se da jedna od najvećih pop grupa svih vremena, Bee Gees, ima pripremljen veliki hit za pevačicu iz stare garde Dionne Warwick.

Ipak, muzikalna braća Gibb ponovo su se našla na prvim stranicama svetske štampe ne toliko zahvaljujući svojim novim pesmama, koliko se za publicitet postarala njihova pričljiva majka Barbara, koja je rođenu decu "oplela" u magazinu Woman:

"Moris mnogo pije zbog neuspelog braka sa pevačicom Lulu, dva puta je bio na lečenju od alkohola u klinici u Santa Barbari. Robina smo takođe, zbog grdnih muka sa konzumiranjem raznih pilula, na silu strpali u jedan sanatorijum. Beri i Endi preterano puše marihuanu - što im nikako ne odobravam!"

Tito, Tempo, Bevc: Kako su dobili nadimke naši revolucionari Josip Broz, Ranković, Kardelj... (1961)

Jul 1961: U danima progona i ilegalnosti, u zatvorima i kazamatima, okupiranim gradovima, u revoluciji nastali su partijski nadimci naših rukovodilaca.

Mnogi su zaboravljeni, ili ostali zabeleženi u predratnim i ratnim dokumentima. Drugi su se sačuvali do današnjih dana kao simbol ili dokument borbe koja je prošla... Nadimci "Tito", "Bevc", "Marko", "Tempo"... danas su opštepoznati.

Kako su nastala ova imena? Kada? Zašto baš ona?

Jovan Jovanović, reditelj kontroverznog filma "Mlad i zdrav kao ruža" '72: Drugovanje sa samoćom

Januar 1972: Jovan Jovanović, režiser čiji film "Mlad i zdrav kao ruža" prema mišljenju mnogih predstavlja atak na moral, govori o ljubavi, samoći, slobodi...

Razgovarati sa Jovanom Jovanovićem, a pri tome ne pomenuti njegov poslednji film "Mlad i zdrav kao ruža", je nezamislivo.

Pogotovu, zbog odlaganja prikazivanja tog filma, oko čega su se stvorile priče i nagađanja slična onima koje je svojevremeno izazvala Hladnikova "Maškarada".


Jovan Adamov najavljuje novi "Muzički tobogan" '88: Iz Balaševića ideje gamižu kao mravi

April 1988: Novosadski kompozitor Jovan Adamov miri ukus i stručnjaka i publike, odavno mu je preokupacija instrumentala, ali na redu je opet komponovanje pop-muzike...

Kompozitor iz Novoga Sada Jovan Adamov već dugi niz godina prisutan je na domaćoj zabavno-muzičkoj sceni.

Iz njegove muzičke radionice izašlo je na stotine hitova u interpretaciji naših najpoznatijih pop-pjevača.

Kako je izgledala, kako izgleda i kako će izgledati nadalje ta muzička radionica?

Rex Ilusivii, LP "Disillusioned", kritički osvrt 1988: Ekskluzivnost, osobenost, i neosporni kvalitet

April 1988: Takozvana ambijentalna muzika (termin je uslovan i prvenstveno se odnosi na određeni vid raspoloženja, ili na ono što u engleskom jeziku podrazumeva izraz state of mind), u ovim našim prostorima je bez ikakvog, makar i inicijalnog, vida tradicije.

Novosađanin Mitar Subotić, alias Rex Ilusivii, već godinama konsenkventno ostvaruje svoj alternativni, osobeni muzički izraz, i to sporadičnim nastupima uživo (kombinacija: živa svirka + snimljeni materijal + ritam i ostale mašine, po sistemu one man band) i snimcima.

Uglavnom u Radio Novom Sadu.

Što se dešava sa Johnnyjem Štulićem 1987: Još u orvelovskoj godini je zapalio van iz Juge...

Januar 1987: Jedne zagrebačke zime, gomila mladih rock’ n’ roll fanova ugurala se u Kulušić da bi čula i vidjela Buldožere. 

Usred temperamentne slovenačke zajebancije, isključena je sviračka oprema i pogašena su svjetla na pozornici.

Zapucketala je struja u Beleovom mikrofonu, a top-reflektor osvijetlio je njegovo ispijeno lice.

Žamor u publici se ugasio kao svijeća na vjetru. Frontman Buldožera malo je dramatski disao, pa, potom, progovorio na mješavini slovenačko-srpskog govora:

Đoko Pavićević, rođen 1872, naš najstariji narodni heroj: Zašto sam se opredelio za partizane (1967)

Jul 1967: Najstariji živi narodni heroj Đoko Pavićević, učesnik u I i II svetskom ratu, govori o borbama naših naroda za slobodu ... U 68. godini krenuo u partizane - seća se susreta sa Titom, Goranom Kovačićem, Pekom Dapčevićem, Savom Kovačevićem ...

Iako se polako približava 100. godini života, Pavićević je čilo i uzbudljivo govorio pred TV kamerama ...

U prvoj narednoj emisiji poznate serije "Memoari i reportaže", TV gledaoci imaće uskoro jedinstveni susret.

Posetiće ih jedan od najstarijih živih Jugoslovena i čovek nadaleko poznat kao ratnik i patriota. On će govoriti o svom detinjstvu, ratovanjima i iznosiće dragocene podatke iz naše stogodišnje istorije.

Milan Kević bio je najmlađi partizanski oficir: "Druže komandiru, ja ću spasiti tvoju ženu i kćerkicu"

Septembar 1967: Neobična priča o još neobičnijem dečaku ispod Kozare koji je u desetoj godini postao partizan, u dvanaestoj neustrašivi kurir štaba Kolničke operativne zone, a u petnaestoj komandir čete koja je izvršavala specijalne zadatke.

Ratna biografija Milana Kevića je izuzetna, za današnje pojmove gotovo neshvatljiva, i kada o učešću ovoga dečaka u narodnooslobodilačkoj borbi ne bi postojali dokumenti, teško bi se moglo poverovati u njenu verodostojnost.

Ovako, sumnji nema mesta, činjenice su činjenice. Preostale nam je jedino da s nekoliko primera ilustrujemo tu neobičnu biografiju.

Jugoslovenski film '81, završni račun: Srpski dinar uložen u hrvatski film vraća se Zlatnom arenom?

Decembar 1981: Reč je, naravno, o filmu. Kao i za sve što smo radili u prošloj godini (odnosno u ovoj) moramo nekom podneti račune. Nekom završni, pa makar i naštimovan, nekom lični, nekom društveni, na kraju ipak svi računi moraju biti plaćeni.

Filmadžije ovih dana ne plaćaju, nego dobijaju pare za ono što su u ovoj godini uradili.

Uradilo se dosta. Kako, to je već drugo pitanje.

Da li je sve bilo po ZUR-u, da li su se uvek usaglasili i da li se iz toga uopšte rodilo filmsko umetničko delo, to je pitanje.

Dubrovnik, kulturno ljeto 1987: Kako je "Bolji život" igrao Shakespeareovu "Oluju" na Lokrumu...

Srpanj 1987: Razmišljajući o Dubrovniku, sjetim se Joyceovih razmišljanja o Rimu kao gradu koji svojim posjetiocima nudi jedino - "leš svoje bake".

Istina i ovoga je ljeta Dubrovnik otvarao nove hotele, adaptirao prostore... Ali, ovo staro kameno zdanje potpuno je izgubilo ono nešto posebno i osobno, zbog čega se gradovi i posjećuju.

Danas je to, unatoč ljetu, tužan i skup grad. I to je, na žalost, sve o Dubrovniku.

Ni predstave na Ljetnim igrama više nisu za svakoga.

EKV '88: Nije to bio ni alkohol, ni narkotik, ni duvan - bila je to muzika koju sam tako dugo tražio...

April 1988: Teško mi je vremenski odrediti kada sam čuo za beogradsku grupu "Katarina II", iz koje će se razviti "Ekatarina Velika", ali neopozivo mogu tvrditi da sam ih prvi put čuo jedne prohladne, jesenje, polupijane, beogradske noći u skadarlijskoj "Pivari".

U zadimljenoj prostoriji svirali su ljudi kojima nisam mogao vidjeti lica, nego samo siluete.

Muzika je prodirala u sva čula moga tijela, uzdrmavala me iz temelja pokušavajući da mi nametne milijardu skrupuloznih asocijacija: gdje sam ovo prije čuo?

Uderzo, autor "Asterixa", YU intervju (2/2): Hoće li biti Asterixa i na Balkanu ili na Jadranu? (1985)

Albert Uderzo govori za Start: Mi smo uvijek govorili: nastavit ćemo Asterixa sve dok nam bude zanimljiv. Jer mi, autori, zabavljamo se kad pišemo, kad crtamo, prvi smo čitaoci naših avantura. Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.

Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo. Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.

Albert Uderzo, autor "Asterixa", najprodavanijeg stripa u povijesti: Ekskluzivni YU intervju (1/2)

Veljača 1985: Albert Uderzo, francuski strip-crtač, autor je najprodavanijeg stripa u povijesti.

Albumi s avanturama malog brkatog Gala - Asterixa, prodavani su u svijetu u 165 milijuna primjeraka.

"Asterix" je, uz "Tintina" i "Spiroua", označio novu epohu u povijesti stripa jer je pokazao da i strip može imati naklade od stotinu milijuna primjeraka; postao je ujedno i simbol moderne Francuske, te dobra roba na tržištu, što dokazuje i lanac fast-food restorana "Asterix burger", rublje "Asterix", kreme "Asterix", te projekt za golemi zabavni park - galsko naselje - na 240 hektara.

Josip Bukal, prvi strijelac Željezničara: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol" (1972)

Ožujak 1972: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol". Po njegovim riječima cilj nogometne igre su golovi i on čitavih devedeset minuta misli samo na njih. Ali kakvi su to zgodici?

Josip Bukal. Izvan nogometnog terena čini se smirenijim jer na terenu izgara do posljednje sekunde. Bori se za loptu, trči i puca bez obzira na daljinu. Njegovi zgodici uzbuđuju gledaoce.

Priča počinje u jednom malom mjestu nedaleko od Beograda - u Velikim Crljenima. 

Tamo je Josip Bukal 1957. godine stanovao kod brata i učio školu, tamo je počeo igrati nogomet, koji će tako zavoljeti da će mu biti na prvome mjestu. 

Pula 1955: U publici Josip Broz Tito i supruga Jovanka, najzapaženiji Golikov film "Djevojka i hrast"

Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske javnosti. 

O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo prisutno preko 50 stranih filmskih radnika. 

Festival je protekao u radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula bila svečana i razdragana.

Grožnjan, kulturno ljeto 1987: Likovnjacima i muzičarima sada su se pridružili i kazališni radnici...

Srpanj 1987: Od 1965. godine kada je istarski gradić Grožnjan proglašen za grad umjetnika i njegovi osebujni arhitektonski i ambijentalni prostori pretvoreni u sastajalište umjetnika, istodobno je stvoreno idealno mjesto za odmor i stvaralačka nadahnuća.

Tamo se, uz osamdesetak mještana svakog ljeta nađu i slikari, grafičari, kipari, keramičari... koji putem četrdesetak izložbenih prostora (skoro svaka kuća je - galerija) i nekoliko likovnih kolonija, prezentiraju svoja djela.

Predrag Gojković Cune, porodična poseta '72: Supruga Leposava je ta koja nosi teret vaspitanja dece

Maj 1972: Predrag Gojković - Cune jedan je od onih koje u našoj zemlji cene oni koji znaju šta je stara, dobra pesma iz - "naroda"! Njegov glas zna da uzbudi, da ponese, da razneži srca.

Naša poseta domaćinstvu Predraga Gojkovića - (prvi sprat Nemanjine u Beogradu) - počela je u znaku razočaranja. Naime, kada smo se pojavili na vratima stana dočekala nas je njegova majka.

- Cune je na gradilištu svoje kuće na Julinom brdu...

Razočaranje.

Vlatko Stefanovski iz grupe Leb i sol otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Dalmacijaturist organizuje odlazak u Beč na spektakularni koncert grupe The Rolling Stones. Polazak 1. jula, a aranžman (cena: 4950 dinara) obuhvata autobuski prevoz do Beča, dva noćenja sa doručkom u hotelu u centru grada i ulaznicu za celodnevni spektakl na stadionu Prater.

Požurite sa vašim uplatama - jer, ko zna, Mick i Keith imaju već dosta godina, možda više neće ići na turneje?! ...

Najveći letnji hitovi koji se vrte na svim radio stanicama?

TV drama "Poslednji čin" '82: Milan Bogunović kao legendarni oficir OZNE Slobodan Penezić Krcun

Februar 1982: Eto šta je televizija! Dobitnik Sterijine nagrade na Pozorju Milan Bogunović nije tim povodom bio toliko pitan i ispitivan kao što će to sada biti slučaj, posle njegove uloge u tv filmu Siniše Pavića i Save Mrmka "Poslednji čin". 

U pozorištu se karijera dugo i strpljivo gradi, na televiziji je svaki bljesak umnožen pred licem javnosti, a zbog nje onda kreće i lavina intervjua i razgovora sa junakom koji ju je na prečac osvojio.

Milan Bogunović je, dakle, visoki oficir OZNE, (Odeljenja zaštite naroda) jedan od njenih glavnih junaka, legenda naše službe državnog obezbeđenja - Slobodan Penezić Krcun. 

Nacionalizam u srednjim školama 1983: Da li su to pojedinačni ekscesi - ili zlo koje je pustilo korene?

April 1983: Šta se uistinu zbiva? Otkud takve pojave? Kako je moguće da mlade ljude vaspitavane u duhu bratstva i slobodarstva privlače virovi mržnje! Da li su posredi nesporazumi, pojedinačni ekscesi, ili zlo koje je pustilo korene? Ova pitanja postavili smo učenicima srednjih škola iz desetak gradova Srbije...

Učenice IV razreda škole "Dr Dušica Stefanović" (bivša Peta beogradska gimnazija) u Beogradu poslale su nedavno jednom beogradskom omladinskom listu pismo sledeće sadržine:


Peđa Milosavljević: Umesto skulpturalnih spomenika, lepši bi i korisniji spomenici bili bolnice, škole

April 1982: "Umetnost je dobronamerna i za sva vremena umetnik ostaje konstruktivan duh... Samo ona može da se obrati konačnim i trajnim rečima, svim narodima, plemenima i jezicima. Samo je njen jezik svetski... "

Kada se o jednoj ličnosti govori samo imenom, napisao je jednom Mihiz, onda je to pouzdan znak da je ona opšteprihvaćena i omiljena. Tako je bilo sa Brankom (Radičevićem), čika-Jovom (Jovanovićem) i Borom (Stankovićem).

Tako je i danas, u Beogradu, sa Peđom (Milosavljevićem). Dovoljno je reći Peđa i svako će znati ko je on. Slikar? Sigurno. Ali, da li samo to? Zar nije pisao i drame, eseje i kritike?

Nemoguće vruće najzad dovodi Zenicu u YU rock ligu: Jugoton veruje u "Ljubavi malog Werthera"

Jun 1988: Savremena produkcija, vesele, šarmantne pesme, optimistički stihovi tinejdžerskog senzibiliteta i vrlo pristojno vladanje instrumentima odlike su debi-albuma "Ljubavi malog Werthera" zeničke grupe "Nemoguće vruće".

Od lokalnog "predjela" na koncertima u Zenici, ova sedmorka je za samo nešto više od godinu dana izrasla u nadu domaće pop-rok scene.

"Nemoguće vruće" predvodi pevač Mladen Vidović, dvadesettrogodišnji student.

Fit, najveća nada YU rocka: Produkcija prvog LP-ja je bila loša, ali ne krivicom Milana Mladenovića

Novembar 1989: Nismo pogrešili kada smo grupu Fit proglasili najvećom nadom jugoslovenskog rock’n’rolla. Ovih dana u prodaji se pojavio novi album pod nazivom "Daj mi ruku" što je bio jedan od povoda da porazgovaramo sa Davorom, vokalnim solistom grupe.

Sama ploča, inače, predstavlja malo iznenađenje (i osveženje).

Ali samo za one koji smatraju da u našoj zemlji nema više dobrih bendova i pravih rock’n’roll autora.

Rijeka, kulturno ljeto 1987: Ronilačke vratolomije Jure Stublića i druge ponude za mazohiste...

Srpanj 1987: Stanovita američka turistička agencija bizarne orijentacije koja organizira putovanja i boravak u Beirutu, na ratištu Iran-Irak, u Nikaragvi i tome slično, uz parolu: "Bit će mrtvih, ali nadajte se da to nećete biti vi", mogla bi svom assortimentu priključiti i aranžman "Ljeto u Rijeci", s naznakom "Samo za mazohiste".

Vjerojatno bi to bio jedini način da se iz ovog grada izvuče bilo kakva korist, novac i slava.

FK Budućnost u razdoblju između dva rata: Đetići s Morače bili su izloženi stalnom progonu vlasti

Veljača 1978: Povijest nogometnog kluba Budućnost započinje u razdoblju između dva rata, u teškim vremenima progona naprednih snaga. Međutim, usprkos zabranama i raspuštanju, promjenama imena i progonima, Komunistička partija je uvijek ponovo pokretala stvaranje novog sportskog društva.

"Đetići" s Morače, kako popularno zovu igrače titogradskog prvoligaša, bili su prisiljeni da u razdoblju između dva rata četiri puta mijenjaju ime.

Milena Delibašić Leković, najlepša Crnogorka 1907: Knjaz Nikola poslao lepoticu za London (1973)

Virpazar, avgust 1973: U selu Godinju živi 85-godišnja Milena Leković, koja je početkom ovog veka bila nezvanična pobednica na reviji lepote u Londonu...

Negde početkom devetsto sedme godine knjaz Nikola dobi pismo iz Londona u kome ga zovu da pošalje iz Crne Gore dve birane devojke i dva mladića "da svet vidi šta Crna Gora ima".

Knjaz odmah pozva svoje "majore" Janka Vukotića i Mitra Martinovića.