Vasil Hadžimanov, slavni etnomuzikolog: Zbog makedonskih tužaljki - šest meseci u krevetu (1967)

Rođen 1906. godine u Kavadarcima, Vasil Hadžimanov potiče iz siromašne muzikalne porodice. Završio je farmaceutski fakultet i diplomirao na pedagoškoj akademiji muziku. Niz godina je predavao muzički folklor u Muzičkoj školi u Skopju. Bio je popularan interpretator narodnih pjesama u razdoblja od 1933. do 1941. Već je dva desetljeća muzički urednik Radio-Skopja.

Osim 17 radova iz oblasti folklora, ima oko 8000 zapisa makedonskih narodnih pjesama i kola iz folklora narodnosti na području Makedonije. Oko 6000 zapisa iz tog fonda solidno je sređeno. Vasil Hadžimanov redovito sudjeluje u ekipama za sakupljanje narodnih pjesama i kola Istočne Makedonije.

Ovaj put razgovaramo s ocem Zafira Hadžimanova - Vasilom Hadžimanovim koji se ljubazno odazvao našoj molbi i odgovorio na nekoliko pitanja.

Dušan Duda Timotijević: Kako je Televizija Beograd reagovala na studentske demonstracije (1968)

7. jun 1968: Možda bi bilo nepravedno prema štampi i radiju reći da je televizija imala najbolji i najbrži novinarski refleks - jer možda je, naprosto, televizija imala najviše vremena da sazna šta se zaista zbilo, da sredi i uporedi podatke, da čuje mišljenja studenata i političkih foruma i da predstavnike svih zainteresovanih (osim milicije) dovede pred svoje kamere - tek, televizija (a to ovog puta konkretno znači Studio Beograd) osvetlala je obraz u ponedeljak i utorak.

Dežurnim urednicima, reporterima, snimateljima na terenu, voditeljima, intervjuerima, i, razume se, gostima u studiju - dugujemo zahvalnost za dve izuzetno korisne i poučne večeri; za rasterećenje od početnog, jednostranog utiska da su studentske demonstracije maslo jedne šačice huliganskih i neprijateljskih elemenata, ali i za sagledavanje raznorodnosti snaga koje su bačene u igru; za priliku da se uverimo u duboku potrebu za prelaskom društvenih kretanja iz oseke u plimu.

Jevgenij Jevtušenko '80: Volim Rovinj, Davičova "Hana" jedna je od najlepših pesama koje sam čitao

Najpoznatiji savremeni sovjetski pesnik postao je i zvezda velikog ekrana. Igra slavnog naučnika Ciolkovskog u filmu Save Kuliša "Uzlet". Šta "anfan teribl sovjetske poezije" kaže o svom prvom filmskom iskustvu, rodnom Sibiru kome se uvek vraća, prvom romanu, padanju u nemilost...

Hoće da razgovara, rekao je, ali prvo mora da pojede barem jedan sendvič i popije dva đusa plus čaj. 

Dodaje da nikad u prepodnevnim časovima ne pije bilo šta žestoko, isto važi i kad radi. Ne može veli, da zamisli kako neki ljudi mogu u isto vreme i da pišu, stvaraju i da "odvajaju kapljicu". 

Tomanija Đuričko: Njena uloga u drami "Smrt trgovačkog putnika" oduševila je Artura Milera (1975)

Jun 1975: "Zašto je poznata glumica Tomanija Đuričko već dve godine zapostavljena?" - pitao se, pre jedne decenije, poznati beogradski nedeljni list. 

Povod za razmišljanje bila je poseta Bledu američkog pisca Artura Milera: jedan od najpoznatijih i najviše prevođenih književnika našeg doba nije zaboravio da uputi srdačne pozdrave glumici koja je, petnaestak godina ranije, sjajno odigrala Lindu Loman u njegovoj drami "Smrt trgovačkog putnika", na sceni ondašnjeg Beogradskog dramskog pozorišta.

Taj pozdrav, to nezvanično ali svakako izuzetno priznanje, zateklo je umetnicu u njenim najtežim danima. Za dve godine, koliko je prošlo otkako je postala član Drame Narodnog pozorišta, bilo joj je povereno samo nekoliko epizodnih uloga.

Goran Marković na saslušanju u bivšoj gimnaziji: Kako si nas to prikazao u filmu "Majstori... "?!

Mart 1981: Zaista, sve je bilo slučajno: slučajno smo u bivšoj V beogradskoj gimnaziji, čuvenoj po maksimalnoj produkciji odličnih đaka.

Slučajno je u nju nekad išao Goran Marković koji je u filmu, opet slučajno, upotrebio model jedne slične škole (bar po društvenom statusu).

Slučajno je i direktor ove škole ženskog pola kao i inkriminisana direktorka iz filma i slučajno je trenutno sva angažovana oko velike školske priredbe, kao i direktorka u "Majstorima", jedino ne zbog odlaska tetkice-Keve u penziju, već zbog 75-godišnjice škole.

Gile o Rimtuti Tukiju, Divljanu, HR rockerima '92: Rat su zakuvali huškački mediji - srpski i hrvatski

Popularni beogradski roker govori o ponovnom startu "Električnog orgazma", supergrupi "Rimtuti Tuki", Piku Stančiću i hrvatskim rokerima, Vladi Divljanu i budućnosti koja čeka domaći rokenrol...

Nosioci spomenice "novog talasa" nakon izdavanja albuma "Letim, sanjam, dišem" (sada već davne '88.) razišli su se na sve strane, u potrazi za nekim individualnim muzičkim iskustvima.

Srećom, po rokenrol (a i njih), big padrone Gile je od septembra prošle godine rešio da reaktivira taj čudovišni izvor pozitivnih vibracija.

Slušaj 'vamo...

Stjepan Filipović, od Opuzena do Valjeva: Slike iz porodičnog albuma i životna priča narodnog heroja

Već i samo njegovo ime podsjeća na fotografiju trga u Valjevu na kojem su podignuta vješala, a pod njima stoji mlad čovjek s omčom oko vrata, s partizanskom kapom na glavi, koji uzdignutih pesnica nešto izvikuje... Posljednji herojski pothvat mladog partizanskog ratnika zapamtili su dobro i prijatelji i neprijatelji - za neprijatelje je on bio nemili dokaz nepokorenosti, a za sve borce narodne revolucije uzor hrabrosti...

Već i ime Stjepana Filipovića - Steve, Fildusa, narodnog heroja, metalca, ratnika, komandira čete i komandanta bataljona Tamnavsko-kolubarskog partizanskog odreda, odmah podsjeća na fotografiju, dobro poznatu i starijim i mlađim čitaocima: fotografiju trga u Valjevu, trga na kojem su uz proljetno olistalo drveće podignuta vješala, a pod njima stoji mlad čovjek s omčom oko vrata, s partizanskom kapom na glavi, koji uzdignutih pesnica nešto viče. 

"Plastični Isus" Lazara Stojanovića / Istražujemo: Kako je došlo do snimanja šokantnog filma? (1973)

Januar 1973: Kako je tekla evolucija od jednog "Putovanja" do antijugoslovenskog filma "Plastični Isus"...

Svi su znali sve i - ništa ... Zašto "desetka" za napad na socijalizam? ...

Javnost je upravo saznala da su organizacija Saveza komunista beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju i Centar filmskih radnih zajednica oštro politički osudili film "Plastični Isus", inače zajednički proizvod ovih dveju kuća.

Ivo Brešan, intervju: Provincija nije geografski smještena, već se nalazi u glavama ljudi (1985)

Rujan 1985: "Što uopće znači živjeti u središtu kulturnih zbivanja? Svi smo mi, ipak, manje-više u središtu! Zahvaljujući sredstvima informiranja, možemo pratiti sve što se događa u kulturi. 

Napokon, mala smo zemlja i nemamo mnogo toga.

Dakle, mogu živjeti ne samo u Šibeniku, nego, recimo, na Zlarinu ili na Žirju, pa ću opet biti informiran o svemu. Ako se želim informirati!"

Povodom filma "Kabare": Šta je sve doživeo naš čuveni novinar Predrag Milojević u Berlinu 1931...

Decembar 1985: U filmu "Kabare", nedavno prikazanom na TV ekranu, umetnički snažno je dočarano predvečerje nacističke euforije u Nemačkoj.

Ali, kako je sve to izgledalo u surovoj stvarnosti?

Jedan od najpouzdanijih svedoka događaja iz tog vremena je Predrag Milojević, u to vreme dopisnik "Politike" iz Berlina.

Iz obilja tekstova doajena Jugoslovenskog novinarstva, odabrali smo tekst koji donosimo, objavljen delom u knjizi "Iz prošlih dana" i prilagođen za ovu priliku.


Nikola Kojo (16): Plašim se da se ovo ne prekine, desi se glumcima da nikada više ne dobiju ponudu

Maj 1983: On više nije onaj trinaestogodišnji švrća koji širom otvorenih, kao nebo nemirnih, očiju još nesigurnim korakom grabi ka svom prvom filmu: "Rad na određeno vreme".

Izrastao je u šesnaestogodišnjeg momka koji se iz sve snage trudi da bude ozbiljan i veliki, koga na uglu ulice već čekaju "njegove devojčice".

Sa tri snimljena filma za sobom ("Moj tata na određeno vreme", na putu je da potuče rekorde gledanosti), mnoštvom dečijih radio-drama i, kako reče, jednom nagradicom (za najbolju ulogu - naturščik na Niškom festivalu), on je "zvezda" u kojoj još uvek "čuči" bezazleni klinja.

Sergej Trifunović, dobitnik nagrade "Zoran Radmilović" '98: Kao glumac, ja sam prva linija fronta

Oktobar 1998: Za kratko vreme dogodile su mu se dve divne stvari. Sergej Trifunović je u Veneciji, na filmskom festivalu, primio nagradu za naš film "Bure baruta", pošto je reditelj Goran Paskaljević morao da otputuje. I još lepše: ove godine on je dobitnik velikog, jedanaestog priznanja "Zoran Radmilović" za glumačku bravuru.

- Moram priznati, bilo je uzbudljivo i lepo. U Veneciji se nisam osećao kao reditelj, već kao Sergej Trifunović kome se nešto lepo desilo.

To mi je prvi internacionalni festival i drago mi je što je baš meni zapalo da primim nagradu.

Branislav Bane Trifunović odgovara na 55 pitanja: Neke ljude bih zatvorio na duži vremenski period

U Huper magičnu kutiju stigao je glumac Branislav Trifunović. Možete ga zvati i Bane.

Trenutno sprema predstavu "Lulu" u režiji Gorčina Stojanovića i komad "Smrt" po tekstu Vudija Alena a u režiji Marka Manojlovića.

S pitanjima nije bilo problema. Bane nije iskoristio pravo da na jedno pitanje ne odgovori.

Ali, usfalila mu je pomoć brata Sergeja pa je morao sam da se nacrta.

Mesto dešavanja restoran "Intima", a na meniju "magična pitanja".

U poseti porodici Kovač: Da li to tata Kornelije nadgleda prvi kompozitorski pokušaj Kristine Kovač?

Decembar 1977: Za poznatog kompozitora Kornelija Batu Kovača muzika je i posao, i predah, i zabava, i briga.

Čak i kad ne piše pesme za naše poznate i nepoznate pevače (svi ga grozničavo traže, ubeđeni da jedini on zna pravu formulu za uspeh i pravu pesmu po "njihovoj meri").

Kovač sluša muziku ili upućuje kćerke u tajne čarobnih nota.

Porodica, supruga Spomenka i dve devojčice, prva su i najvažnija Batina publika, žiri koji preslušava pesme pre nego što one, s usana ovog ili onog pevača, siđu među publiku.

Vlado Georgiev (20), nova zvezda domaće pop scene 1997: Saradnja sa Rambom za kinesko tržište

Januar 1997: Dve godine je radio producentske i aranžerske poslove za značajna imena domaće pop scene. Posle uspešnog dueta sa Rođom na festivalu prošlog leta u Herceg Novom, odlučio se za solo projekat koji treba da se pojavi na proleće.

Ovog momka iz Herceg Novog već nazivaju našim Gibonnijem.

• Ko je Vlado Georgiev?

Legenda od vazda (smeh)!!! Ne znam stvarno kako bi ti na to pitanje odgovorio.


Nikola Đuričko, životna priča: Kao klinac sam sanjao 1992. godinu i Olimpijske igre u Beogradu...

Rođen sam 5. jula 1974. godine u Beogradu, u opštini Savski venac. Moji roditelji su tada stanovali u bloku 45. Imam godinu i mesec dana starijeg brata Đorđa i sedam godina mlađu sestru Milicu.

Dugo smo bili podstanari, selili smo se trinaest puta! Najduže smo živeli na Vidikovcu, zatim Petlovom brdu, Banovom brdu, u Nušićevoj ulici, na Zelenom vencu...

U jednom stanu smo ostali samo nedelju dana.

Imali smo nemačkog ovčara Alisu, ali pošto nisu hteli da nas prime u sve stanove sa psom, poklonili smo je prijateljima koji imaju kuću sa dvorištem. Bio sam veoma tužan.