Cacadou Look najzad snimaju svoju prvu longplejku: Otišli su dečki, ostali su - instrumenti (1987)



Sve smo punoljetne, tako da se znamo ponašati u nekakvom poslovnom smislu. Malo smo toga prepustile slučaju - možda je to tipično ženska pedantnost, ali dok smo još počinjale, dok su nas tapšali po ramenima govoreći nam "ajde, ajde, samo vi svirajte", mi smo sve naše odnose sredile na papiru


Vrlo rijetko neki ženski sastav dosegne vrhove top-lista i na njima se duže zadrži. Hoće li to napokon uspjeti opatijskoj grupi "Cacadou Look"?


*****



Rijetkost su muzički ansambli sastavljeni isključivo od članica. U svijetu i u nas. Za očekivati je zato da takav sastav odmah pobudi pažnju. Vrlo rijetko, međutim, neki ženski sastav dostigne vrhove top-lista i na njima se duže zadrži.

Teško bi bilo tvrditi da je tu riječ o zločestim muškarcima koji djevojkama ne daju da uđu u studije diskografskih kuća, ali, zacijelo, tradicija "igra svoje".

No, ponešto se mijenja.

Rock im je, sa svojom kulturom i filozofijom otvorio širom vrata. Tako su i kod nas, dolaskom rocka, nikli i ženski, nekad popularno nazvani - vokalno-instrumentalni sastavi.

Jedan od takvih sastava nastao je u Opatiji prije četiri godine.

"Cacadou Look"!

Nakon četiri godine čekanja Opatijke su dočekale ulazak u "Jugotonov" studio gdje snimaju svoj prvi LP.

Materijal je njihov, kaže nam Tatjana Simić - koja nije šefica (djevojke su se organizirale tako da nema šefice, ali se ipak zna što koja treba raditi) ali njena je uloga "komuniciranje s javnošću" - same će ga i odsvirati i nadaju se, uspjeti.

- Počele smo pomalo slučajno. Dugo smo bile uz muziku, a onda smo se s prvim ljubavima nekako i vezale uz nju - dečki s kojima smo se družile su svirali. Pokušale smo i same. Nije bilo loše, tako su nam bar govorili oni koji su nas slušali.

I pala je odluka, krenule smo kao samostalan sastav.

Cacadou Look na naslovnici Arene (foto: Boris Dučić)

Do sada smo imale niz koncertnih nastupa, više manje po cijeloj Jugoslaviji.

Svugdje smo bile dobro primljene i to nam je bio podstrek da ustrajemo četiri godine u iščekivanju ulaska u diskografski studio.

Naravno, prvo što je novinaru moglo pasti napamet da pita, suočen sa ženskim šarmom, a da ostane u kontekstu razgovora, bilo je - a što je sada sa dečkima.

Tatjana se nije dala zbuniti:

- Zanemari to, više nije bitno - ostali su instrumenti.

Bitno je, međutim, drugo - u početku su se samo dvije djevojke bavile muzikom, svirale gitaru i klavijature. Ostale su počele s "Cacadouom".

Tatjana se dohvatila bubnjeva (za bubnjara izgleda prilično krhko), ali ide joj.

Sestra Jasmina je glavni vokal (inače sve pjevaju), Giovanna Kirinić svira gitaru, a postala je Opatijka otkako je u Rijeci na studiju pedagogije.

Ostala je međutim "fetiva" Šibenčanka.

Bas gitarom bavi se Suzana Kožić, a sintisajzeri i po potrebi ostale klavijature nalaze se u rukama Alenke Mendiković.

Djevojke iz "Cacadoua" ne bave se međutim samo glazbom. Sve studiraju, a kažu, rade i preko student-servisa, jer "love" nikad dosta.

Očito, mada se glazbom bave profesionalno, još od nje ne mogu živjeti.


Imale smo sreću da dođemo do televizije



- Jeste li zato još tako dobre drugarice? - uletio je s pitanjem Boris zaslužan za fotografije, koji je snimajući cijeloga dana muku mučio kako da djevojke smiri i natjera ih da se stalno ne "valjaju" od smijeha, mahom na svoj račun, a ponekad i na Borisov.

Tatjana se opet javlja za riječ (a fol nije šefica).

Kaže:

- Sve smo punoljetne, tako da se znamo ponašati u nekakvom poslovnom smislu. Malo smo toga prepustile slučaju - možda je to tipično ženska pedantnost, ali dok smo još počinjale, dok su nas tapšali po ramenima govoreći nam "ajde, ajde, samo vi svirajte", mi smo sve naše odnose sredile na papiru.

Zato i nema, a uvjerene smo, neće ni biti problema.

Cacadou djevojke (kad se ne valjaju od smijeha)
(foto: Boris Dučić)

Uz to, prednost nam je što smo se družile i prije nego smo prosvirale, tako da smo druženje i prijateljstvo samo nastavile kroz zajednički rad.

Dok odlazimo s jednog mjesta snimanja na drugo (Boris je pažljivo birao zavjetrine kako bura koja je tog dana puhala ne bi djevojkama pokvarila frizure), Suzana nam priča da su mnogo "odskočile" kada im je kompozicija "Sama" zasjela na prva mjesta top-lista.

Nakon toga došla su snimanja za televiziju (i mi smo ih uhvatili upravo nakon povratka iz Novog Sada sa tv-snimanja, a prije snimanja za TV Zagreb) i tek tu je napravljen onaj konačni proboj.

- Imale smo sreću da dođemo do televizije jer kad se pojaviš na televiziji, ušao si u svijet muzike, izašao iz poluprofesionalne anonimnosti u biznis.

- Što kažu o svojoj muzici?

- Sviramo uglavnom naše stvari ili pak neke drugih autora, obrađene po našem "guštu". Publika nas prihvaća. Kompozicije nastaju zajedničkim radom. Zajedno sjednemo pa se od ideje koju neka od nas "donese", rađa pjesma. Ljudi koji prate muziku kažu da sviramo "čvrsti pop". Nismo se opredjeljivale baš za to - bit će da smo samo tako "građene". 

Razgovarao: Damir Konestra, obrada: Yugopapir (Arena, III 1987.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate