Pages

Lordan Zafranović, Pega Popović i Goran Marković: Debitanti snimaju film "Nedjelja" (1968)




Bitni problem kojim se bavi moj prvenac jest u ovome: glavni junak i junakinja suočavaju se sa civilizacijom. S jedne strane je čovjek onakav kakav u srži jest, a s druge strane civilizacija kakva nužno mora biti 


Ukradeni autobus s grupom mladića bezglavo juri ulicama i ruši sve oko sebe. Osim ruševina autobus ne stvara ništa. Kaos je samo još veći.

To je završna scena najnovijeg filma »Nedjelja« koji se u režiji debitanta Lordana Zafranovića snima u Splitu. 

Deseci splitskih mladića i djevojaka naći će se prvi put pred filmskom kamerom, kao što se Lordan našao iza filmske kamere, i to pošto je dosad dobio brojne nagrade za svoje dokumentarce.

I snimatelj je debitant: kamera je povjerena Pegi Popoviću iz Beograda, koji je dosad snimao samo za televiziju.

Većina nosilaca glavnih uloga također nastupa prvi put: glavnu mušku ulogu igra Goran Marković iz Beograda (Ivan), sin poznatih filmskih umjetnika Radeta i Olivere Marković.

Zanimljiva pojedinost: režiser, snimatelj i nosilac glavne muške uloge zajedno studiraju na Filmskoj akademiji u Pragu, pa su još ranije razradili sve ideje koje sada realiziraju na Bačvicama, obali, Peristilu, na trgovima i drugim poznatim mjestima Splita.

I glavnu žensku ulogu igra početnica. 

Isprva je ta uloga bila ponuđena jednoj čehoslovačkoj glumici, ali je ona u posljednji čas otpala. 

Zafranović je nekoliko dana tražio po Splitu prikladno lice za Mariju, vršio pokusna snimanja i na kraju odabrao Nadu Abrus, učenicu 3. razreda gimnazije »Vladimir Nazor«. 

Dakako, isprva nije sve išlo kako treba, ali se Nada ubrzo uživjela u ulogu Ivanove djevojke Marije.

Ekipa grozničavo radi po čitav dan, gotovo bez pauze. 

A kako i neće kad su pred sebe postavili težak zadatak: da završe snimanje u 35 dana!

Mnogi su ovaj film nazvali filmom debitanata. 

Ipak, režiser se pobrinuo da angažira i poznate, starije, provjerene umjetnike. 

Tako će neke uloge igrati omiljeni Relja Bašić, Mia Oremović, Tonči Nalis i još neki.

Što obrađuje film »Nedjelja« i da li će ga i kako primiti kritičari i publika?


Kad smrvi točak trajanja



O tome i o još nekim pitanjima razgovarali smo s režiserom Lordanom Zafranovićem.

- Bitni problem kojim se bavi moj prvenac jest u ovome: glavni junak i junakinja suočavaju se sa civilizacijom. S jedne strane je čovjek onakav kakav u srži jest, a s druge strane civilizacija kakva nužno mora biti. 

To su dva fronta što omeđuju ničiju zemlju na kojoj je niknuo ovaj film.

Predmet autorovih preokupacija nije, prema tome, vječna dilema između dobra i zla, već pitanje spontanosti života s jedne i načina opstanka, postojanja unutar društva s druge strane.

Ivan, glavni junak, nosi u sebi svojstveni sukob mladog čovjeka između onoga što želi i onog što smije; između onog o čemu sanja i onog što mu štura stvarnost donosi. 

Na tu dilemu utječe i treća snaga potiskujući njegov život s namjeravane putanje: ljubav prema Mariji.

Zbog nje je on spreman prigušiti svoj revolt prema svijetu oko sebe i poput milijuna ljudi uklopiti se u postojeće društvo.

Pristaje na to da let u zamamne i opasne visine zamijeni mirnim, sigurnim gnijezdom. 

Zatajit će svoju prirodu i osnovati svoj dom. 

Umjesto pobune i rizika prihvatit će povučenost i rezignaciju. 

I njega će smrviti kotač trajanja, i on će pomalo zaboraviti bunt svoje mladosti. 

A onog dana kad neki čovjek zaboravi što je u životu htio, taj čovjek prestaje biti čovjekom.

Konačni Ivanov revolt prikazan je u posljednjoj sceni filma.

Da li će ovaj film, rađen prema originalnom scenariju splitskog književnika Živka Jeličića, uspjeti da zainteresira mlade ljude, mladu generaciju, koju inače zanimaju svi problemi što je okružuju?

Na to pitanje mladi režiser debitant odgovara:

- Nadam se da će moj prvi igrani film naići na dobar prijem kod publike i kod kritičara. Dakako, sada ne mogu davati nikakve garancije, ali vjerujem da ću uspjeti.

Napisao: Frane Jelinčić, obrada: Yugopapir (Arena, novembar 1968.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)