Velimir Zajec Zeko, nogometni as: Najdraže priznanje dobio je od - Johana Krojfa! (1990)




Kaže da je "Dinamo" postao prvak Jugoslavije u nogometu, one sjajne 1982. godine zahvaljujući gotovo obiteljskom životu u klubu. Igrači su bili dobri prijatelji, družili se "Karaka", a trener Ćiro Blažević bio im je kao otac. U tome je tajna "Dinamova" uspjeha

Za Velimira Zajeca ne može se tek tako reći da je nogometaš. Za mnoge, pa i za mene, Zeko je jedan od najboljih ljudi koji su ikad igrali nogomet. Rođen je u Zagrebu 1956. godine, u obitelji oca Josipa i majke Milene. 



U Zekinu obiteljskom albumu ove tri slike zauzimaju počasno mjesto. Zajecovi su, naime, oduvijek gajili kult obitelji. Na prvoj je slici kao četverogodišnjak - s ocem, sestričnom i bratićem. Druga bi slika mogla nositi naslov: Prvi put s majkom u Crikvenici. Na trećoj, pak, vidimo Zeku kao "kinderfrajlu": čuva sestricu Gordanu.


"Dinamo" je bilo najnormalnije opredjeljenje Velimira Zajeca. Prvi je put u klub primljen kao dvanaestogodišnjak, ali nije ostao, budući da dečki iz njegove klape na Kraljevcu nisu prošli ispit. Ali, sudbina je sudbina, to jest "Dinamo", i Zeko se, poslije nekoliko godina našao u plavome dresu. No, igranje nogometa nije lak posao. Zeko je ubrzo ozlijeđen i upućen na operaciju prepona. Slika je iz toga razdoblja 1976. godine, kada su ga u bolesničkoj sobi posjetili suigrači.


Od prvih nogometnih koraka Zajec je bio ljubimac suigrača, trenera i publike. Njegovo ponašanje na terenu, kao i izvan igrališta, uvijek je bilo na najvišoj razini. Zeku su od najranijih dana nazivali gospodinom, premda to tada nije bilo poželjno. Smatra da čovjek stječe kulturu u najranijem djetinjstvu. To se, misli on, ne može naučiti. Jedan od njegovih najboljih prijatelja iz tih dana (fotografija je snimljena 1977) jest Srećko Bogdan, danas igrač u Karlsruheu. Zekina je želja da i Bogdan dođe u "Dinamo" kad završi vrlo uspješnu karijeru u SR Njemačkoj.


Život profesionalnih nogometaša nije jednostavan. Cijeli tim stručnjaka brine se o njihovu zdravlju. Svakih šest mjeseci moraju proći rigoroznu liječničku kontrolu. Nogometaš mora biti potpuno zdrav. Zeko prolazi jednu od zdravstvenih kontrola na početku svoje karijere 1977. godine.


Još jedna od fotografija izvan nogometne aktivnosti. "Gospodin u kopačkama", kako su nazivali Velimira Zajeca, bio je rado viđen gost posvuda. Na Olimpijadi seoskih sportova u Brođancima, 1980, Zeko je bio počasni gost. A red je da počasnoga gosta provozaš u seoskim kolima kroz špalir radosnih navijača.


Dio Zekinih godina potrošen je i u reprezentaciji Jugoslavije. Mnogi smatraju da je u našoj nogometnoj reprezentaciji bio zapostavljen jer - u protivnom - da se više cijenila njegova ljudska i nogometna kvaliteta, Zeko bi odigrao mnogo više od onih četrdesetak utakmica što ih je igrao za reprezentaciju Jugoslavije. Fotografija je snimljena na pripremama reprezentacije 1984, a Zeku vidimo u punom treningu s reprezentativnim kolegama - Radanovićem zvanim "Da li je to moguće?" i Vokrrijem.


Četiri je godine Zajec proveo u grčkom timu "Panathinaikosu". Dakako, i tamo je bio kapetan momčadi. Svojim uzornim ponašanjem i izuzetnim nogometnim znanjem stekao je u Grčkoj bezbroj prijatelja. Po povratku u Zagreb, Zajec stanovito vrijeme nije ništa radio. Igrao je s prijateljima tenis i "košaricu". Na traženje brojnih plavih kibica, Zajec je izabran za tehničkog direktora kluba. Sada obavlja tu funkciju - na zadovoljstvo svih ljubitelja zagrebačkih "modrih". Ali, ne zapostavlja ni povremeno igranje "košarice" i tenisa.


Zajec je mnogo puta bio proglašavan našim najboljim igračem. I svaka mu je nagrada jednako draga. Ipak, za ovu je zgodu izdvojio nagradu koju prima od najboljeg svjetskog nogometaša Johana Cruyffa. Na revijalnoj utakmici u Istanbulu, gdje je igrao za reprezentaciju Evrope, Zeko je bio proglašen najboljim igračem. "Zaista je zadovoljstvo kad primaš pehar za najboljeg igrača od najboljeg igrača", reći će danas Zeko.


Na novoj funkciji u "Dinamu" Zeko je izložen mnogim stresovima. Jedan od čelnika "Dinama" ugledna je ličnost u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji, pa i izvan granica, budući da je Zeko još kao nogometaš izgradio u svijetu mnoge mostove prijateljstva. No, Zeko uvijek ima za sve vremena. Viđamo ga na kazališnim premijerima, poslovnim razgovorima... posvuda gdje se život odvija. Dakako, Zeko ne bi bio Zeko kad bi zapostavio nogomet, kao što se vidi na ovoj fotografiji: Zeko sa svojim "haklerima", prijateljima i negdašnjim suigračima. Inzistira na tome da na slici manjkaju njegovi prijatelji Zlatko Vitez i Rade Šerbedžija.

Osnova je svega obitelj, misli Zajec.

Kaže da je "Dinamo" postao prvak Jugoslavije u nogometu, one sjajne 1982. godine zahvaljujući gotovo obiteljskom životu u klubu.

Igrači su bili dobri prijatelji, družili se "Karaka", a trener Ćiro Blažević bio im je kao otac. U tome je tajna "Dinamova" uspjeha.

Zeko nastoji od "Dinama" ponovo stvoriti homogenu porodicu.

U tome ima podršku u klupskim strukturama, kao i od trenera Josipa Kužea.

"Tajna je u međusobnoj ljubavi i povjerenju", reći će Zeko u društvu svoje dvije djevojčice, Tene i Karle.

napisao: Kemal Mujičić, obrada: Yugopapir (Studio, jun 1990.)






Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)