Arenin kinematograf prikazuje: "Nevesinjska puška", najnoviji film Žike Mitrovića! (1963)




U glavnim ulogama: Miha Baloh (M. Ljubibratić), Jovan Milićević (P. Pavlović), Tatjana Beljakova (Dž. Markus) Vladimir Medar (kapetan Tomaš), Petre Prličko (Petar Harambaša), Bata Živojinović (V. Krstić), Veljko Maričić (Rajner)

produkcija: Jadran film (1963), režija: Žika Mitrović

Glavna uloga: Miha Baloh
Glavna ženska uloga: Tatjana Beljakova

Kada su julskog dana 1875, u Nevesinju ispaljeni prvi hici na tursku vojnu posadu, bio je to signal na opći ustanak koji je za kratko vrijeme zahvatio sve krajeve Hercegovine. Bio je to početak teške i nesmiljene borbe u kojoj su se izmjenjivali uspjesi s neuspjesima, borbe u kojoj su sudjelovali ne samo Hercegovci već i mnogi dobrovoljci iz cijele slobodoljubive Evrope. 

Na osnovi tih istinitih historijskih zbivanja izgrađena je fabula za ovaj film simboličnog naslova, u čijem se središtu nalazi također autentični, iako pomalo romantizirani, historijski lik jednog od glavnih ustaničkih vođa - Miće Ljubibratića.

Došavši iz daleka svijeta da se pridruži borcima svoje male zemlje, Ljubibratić zbog svoga beskompromisnog stava u vođenju ustanka i zbog svojih suviše čistih namjera dolazi u sukob s bolesnim ambicijama većih i moćnijih od sebe, da bi na kraju, spoznavši da je ta beskompromisnost u jednom času postala kočnica ustanka, otišao iz zemlje.

Režisera Žiku Mitrovića, koji je ujedno i konscenarist ovoga filma, ne treba posebno predstavljati našim čitaocima. Treba samo podsjetiti na njegove prijašnje fiimove "Ešalon doktora M", "Mis Ston" te osobito, na "Kapetana Lešija" i njegova mlađeg brata "Obračun", pa da bude jasno da u plejadi naših režisera danas nije bilo prikladnijeg realizatora za rekonstrukciju ove historijske fabule.

Budući da je Mitrović poznat po svojoj izrazitoj sklonosti za napetu, akcionu radnju, i ovaj film rađen u istoj maniri privući će zahvalnog gledaoca upravo tim kvalitetama.


*****



1) Hercegovina je još mirovala, ali se osjećalo da je to samo zatišje pred buru. U Dubrovniku Mića Ljubibratić objašnjava novinarima poznatih listova iz Francuske, Italije, Engleske i nekih drugih zemalja, glavne ciljeve planiranog ustanaka u Hercegovini: oslobođenje zemlje od Turaka, demokratizacija, prosvjećivanje najširih narodnih masa.



2) Dakako, ni Austrija ni Crna Gora nisu oduševljene ovakvim koncepcijama mladog rodoljuba. Knjaz Nikola nije suglasan da se baš sada diže ustanak i savjetuje Hercegovce da pričekaju, pa će im on kasnije pomoći svojim četama. Ali Ljubibratić požuruje stvar, svjestan da bi svako odugovlačenje bilo štetno.



3) On vjeruje u pomoć slobodoljubivih naroda Evrope i ta njegova koncepcija pokazuje se ispravnom. Upravo u trenutku dok je novinarima tumačio svoje ideje o ustanku, stigla je vijest da je planula prva ustanička puška kod Nevesinja.



4) Hercegovački ustanici oduševljeno primaju Miću Ljubibratića, koji se još prije desetak godina proslavio u borbama s Turcima. Prihvativši njihovu ponudu, Ljubibratić staje na čelo ustanka i odmah počne ostvarivati svoje koncepcije. Prije desetak godina oni su imali znatnih vojnih uspjeha protiv Turaka, ali je oslobođenje ipak izostalo, jer su tada bili rascjepkani.



5) Ljubibratić sada traži jedinstvo akcije, stvaranje organizirane vojske. Da bi ustanak dobio dublje značenje i veću perspektivu, on planira stvaranje skupštine. Zadojen idejama i plemenitim ciljevima Garibaldija, bori se beskompromisno protiv svih pokušaja iskorištavanja narodnog ustanka u tuđe svrhe.



6) I upravo tu postepeno nailazi na sve veće prepreke, koje ga sistematski lome. Udarci dolaze sa više strana. Tu je u prvom redu kapetan Tomaš, jedan od prvih ustanika, koji iz taštine i nepovjerenja prema Ljubibratiću postaje ozbiljna prepreka vođenju ustanka.



7) Osim Austrije tu je i crnogorski knjaz Nikola, koji doduše šalje svoje dobrovoljce s vojvodom Pekom Pavlovićem, ali zamjerava Ljubibratiću preuranjeno dizanje ustanka. Premda u veoma teškoj situaciji, Ljubibratić vjeruje u narod i poštene namjere dobrovoljaca.



8) Među tim dobrovoljcima došla je i Holanđanka Dženi Markus. Ona je zapravo Ljubibratićeva djevojka, koja je, pročitavši njegov proglas o traženju dobrovoljaca po Evropi, došla za njim jer osjeća da će mu biti potrebna. Dženi želi da mu pomogne. I zaista, od sada će se mladi ustanički vođa samo njoj moći da povjerava.



9) Tada dolazi do presudne bitke s Turcima. Odnos snaga posve je nejednak. Ustanika ima samo nekoliko hiljada, a Turaka preko dvadeset hiljada. Stigli su brodovima čak iz dalekog Istambula. Prije bitke Peko Pavlović prima naređenje od knjaza Nikole da se vrati u Crnu Goru. Takvo naređenje dobili su i srpski dobrovoljci. Bio je to težak udarac za Hercegovce, teži od onoga kad je Austrija propustila tursku vojsku kroz svoje područje.



10) Nastala je mučna situacija, veoma kritična za ustanak. Međutim, Peko Pavlović i srpski dobrovoljci otkazuju poslušnost svojim vladarima i odlučuju da pođu u bitku protiv Turaka za oslobođenje Hercegovine. No, iz svega toga Ljubibratić izvlači gorak zaključak: da je postao neka vrst smetnje ovom narodnom ustanku.



11) Odlučio je da se povuče. Knjaz Nikola, srpski knez Milan i Austrija naoko su pobijedili. Međutim, Ljubibratićeve ideje o formiranju skupštine, njegov beskompromisan stav - ne dopustiti da strani vladari iskoriste ustanak u svoje imperijalističke svrhe - sve to i još mnogo drugog već je toliko bilo usađeno u ustanike, da je njegov odlazak bio zapravo njegova pobjeda.



(Arena, maj 1963.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)