"Prava cakaroška stvar. Ima nešto i šatrovačkog. Meni malo liči na muziku grupe The Police. Zanimljivo je što smo ubacili i ovo jodlovanje. Puna je muzike! Gledajući B stranu - i meni je ona bolja od A strane. Vidite koliko je stvar prkosna!"
Iz Londona, sa trakama pod rukom, stigao je Zdravko Čolić sa snimcima novog albuma "Zbog tebe", a za njim iz Italije sa
pripremom filmova za omotnicu, poster i ostale "materijale",
Dragan S. Stefanović, počevši na taj način da završavaju posao u
koji je bila uključena povelika ekipa saradnika. Sada je na neke
druge red.
Dok razgledamo omot ploče u plavom
tonu koji prekriva i Čolićevo lice, uočavamo smišljenost
razbarušerosti nekada besprijekorno počešljane kose na kojoj se,
navodno, prije toga nalazila ruka u izvjesnoj brizi - "Zbog tebe" i ovog naslova albuma.
Ali,
u nečem se išlo dalje, ne samo na posteru, gdje se izraz lica
mijenja, niti zbog unutrašnje omotnice sa osmjehom koji će ugledati
samo oni koji ploču kupe, već i u sadržaju muzičkom, odnosno
tekstualnom, ali o tome ponešto uz svaku pjesmu posebno.
Kornelije Kovač je među prvima davao
"ton" i "boju" ploči. Ton je davalo i prisustvo
Bregovića koji se ne samo gitarama (u instrumentalnom smislu
nametnuo se više Kovač) već i tekstualno iskazivao (neke je
prerađivao ili pisao nove), a nije zanemarljivo ni kompozitorsko
prisustvo Đorđa Balaševića, po čijoj pjesmi je album i dobio
ime.
Tu su još Kemal Monteno, Slobodan Vujović i Arsen Dedić, kako-kad u kojoj
ulozi, a u tekstovima još su ton davali Duško Trifunović
i Spomenka Kovač, a iz "antologije" uzeta je "Pjesmo
moja" Jovana Jovanovića Zmaja.
Prva, pa hit
Gramofonska igla naliježe u nareze na
ploči prve pjesme sa "A" strane "Pisaću joj pisma
duga" (Kovač - Bregović - Kovač).
- Ova je pjesma "nastavak" one
prve sa albuma "Ako priđeš bliže" - "Pjevam danju,
pjevam noću", veli Čolić. - Ima rok osnovu i vrlo je
pjevljiva.
Moj mjeseče, evo pada veče, a gdje si tiSvuda tama, moja draga sama, vidiš li
Cvijeće, trava, baš sve noćas spava,
Hej, gradovi, kud li me vode ovi drumovi?
Nakon nekoliko preslušavanja ploče konstatujemo da je pjesma jedna od onih što nose epitet "pravog hita", a zanimljivost je da ima dvostruki referen - "Cvijeće, trava..." i "Pisaću joj..."
Prisustvo folklornih
motiva ne treba otkrivati, evidentni su, a već uočavamo nametnutost
klavijatura Kovača i prisustvo Bregovića.
Slijedi "Zbog tebe"
(Balašević - Balašević - Bregović) po kojoj je album dobio ime.
- Goran je kod ove Balaševićeve pjesme, komentariše Zdravko, napravio
čist rok-aranžman. Nabijeno je "a la Stonsi", a melodija
prilično "vuče", iako je malo starinski rok. Međutim,
ovo nije udarna numera na ploči, iako po njoj ploča ima naziv.
Odgovaralo je, nekako, i za i dizajn samog omota, Draganu
Stefanoviću...
U bregovićevskom aranžmanu odjekuju
zvuci "starog dobrog roka" i pjesma:
Zbog tebe sam bio spreman na velika djelaZavršio bih višu školu da si ti to htjela
I slušao bih Šopena, ponašao se zrelo i
Nosio bih kišobran i večernje odijelo...
Nešto balaševićevske nekonvencionalnosti
smjenjuje Kovačeva "Smijem se bez smisla".
- To je jedna
"ugođaj pjesma" sa pričom, kaže Zdravko. - Aranžman je
"a la Supertramp". Jedna priča i doživljaj. Na usnoj
harmonici je Pol Džons iz grupe "Manfred mann's".
Uzalud se budim, ponovo je večeU bučnome stanu neki čudni ljudi
Piju moje vino, govore o tebi,
Nemarno, bez srca, pripiti i ludi.
Bregović se, čini nam se, više
nametnuo cjelokupnim svojim prisustvom, nego li kao autor pjesama,
što ne znači da njegova "Bar jedan ples" ne zaslužuje
dobru ocjenu, ali smo u njoj više otkrili u tekstu negoli u muzici,
ili pak aranžmanu, pogotovo ne u nekim
ritmovima (čak i tango!), mada osjećamo u djelovima nečeg od one
"dugmetaške" atmosfere, a sam Čolić dodaje:
- Ova kompozicija "vuče" malo na
rege... Radiću je sa baletskom grupom Gordane Magaš, ali ne na onaj
sistem na koji rade "Lokice". Dogovorili smo se da uz ovu
numeru one malo i glume... Zar ne osjećate, slušajući ove numere,
ogromne promjene u zvuku?
E, da si makar balerina, što bi volio...Jednu noć... urnebes, bio bi takav urnebes.
O, ti i ja bili bi ovdje glavni par
Za ples, za ples, za ples...
"Odvešću te" komponuje i
piše Arsen Dedić sa asocijacijom na atmosferu "Ako priđeš
bliže" (nema li ovdje previše asocijacija možda prokušanog
recepta ili je to poradi prepoznatljivih autorskih imena?)
- Malo je slična, kao da nam odgovara
Zdravko. - "Zagrli me", inače, nije ništa modernija. U
stvari, jedna standardna pjesma.
Ali, brate, uvijek su mu riječi
dobre...
Ova pjesma je stigla u posljednji čas. Naime, Arsen
nam je poslao pjesmu "Pričao bih ti o sebi", koja nam nije
odgovarala, pa smo je vratili.
Kasnije su je "Srebrna krila" uvrstila na LP-ju. On nam je naknadno poslao ovu.
Odvešću te, za tebe su ljepše stvari, za tebe su bolji ljudi...Uzalud se braniš, kao da si iznad toga...
Druga strana - bolja
"B" stranu (koja nam se čini boljom od prve) "otvara" pjesma "Pusti, pusti modu". Autor melodije je Slobodan Vujović, i ona će sigurno biti jedan od
hitova ove godine. Mada u aranžmanu Kovača sa dosta folklornih
elemenata, u ritmičkom povremenom "nabrajanju" riječi, nosi katkada "dugmetaške" atmosfere (u pojedinim
dijelovima asocirajući na "Tako ti je mala moja kad ljubi
Bosanac"... "cipelice, bluzice, kompletići, šeširići",
pa "viklerčići, češljići, pomadice, parfemi"...)
- Vujina pjesma je čisti disko, izjavljuje Čolić. - Vrlo efektno napravljeno i mislim da je
to Bato dobro aranžirao. Uz ovo se može dobro igrati... Hopa! (Diže
se i igra po sobi).
Pomalo si kao dunja sa ormana... Kud bi s tobom, osim u teatar, za šetanje visoka ti peta, za plesanje haljina ti smeta...
Sve do kraja ove pjesme (uz koju, i još
neke, ima pomalo neobičnih izleta u teme nekarakteristične za
Čolića), ostaje se u okvirima naslova "Zbog tebe". Ali, sa
pjesmom "Pjevaću za svoju dušu, živjeću za prave stvari"
dolazi pravi mali preokret.
Čak i za tate i mame, dragi i simpatični Zdravko od sada će zapjevati nešto drukčije, čak u stilu "onoga sa minđušom" (Bebeka) i "Eto baš hoću" samo na drugi način.
Tekst je napisala Spomenka Kovač, ali uz činjenicu da
se u Londonu radilo timski i da se svašta krojilo i prekrajalo,
prerađivalo i dorađivalo, ne bismo smatrali smjelom pretpostavku da
i ovdje već mnogo pominjani Bregović takođe ima svojih prstiju.
Donedavno sam i ja bio dobar tatin sin, ne želim više biti ugledan i fin, al’ pravila me stara tjeraju na red, ne, neću da se predam, rano je za mene, o, šta će reći svijet?
- Prava "cakaroška" stvar, zagrijano će nam reći Zdravko. - Ima nešto i "šatrovačkog".
Meni malo liči na muziku grupe "Polis". Zanimljivo je što
smo ubacili i ovo jodlovanje. Puna je muzike! Gledajući "B" stranu - i meni je ona bolja od "A"
strane. Vidite koliko je stvar prkosna!
Čuvaj leđa, gledaj pravo, puno pitaš, nije zdravo, slušaj pamet, slušaj zvono, moraš ovo, moraš ono...
Neću. Neću.
Zipa đela, lovu kuži, jerfra nisi, foru drži, budi prvi, prva liga, e baš neću, baš me briga, pjevaću za svoju dušu, živjeću za prave stvari, jer, eto, neću, neću, neću, pa neću, da živim kao drugi...
Prava stvar
- Mnogima koji su preslušali materijal
najviše se sviđa ova Kemina stvar. Moram priznati, dosta je
prerađena od strane Bate i Gorana. Teško da će i sam Monteno
prepoznati svoju pjesmu. Pogotovo što se tiče aranžmana. I
razlikuje se po tome od ostalih jer tu uopšte
nema bubnja, samo ostale udaraljke. Izvanredan solo trombona! Dobar
aranžman, zaista. Išli smo na to da bude neobičan.
Jedna za drugom, takav je život moj, nisam ljubio stvarno, važan je bio broj, jedna za drugom, svakoj bio sam drag, al’ duboko u nama to ne ostavlja trag.
I, u stvari, srce spava, sve do časa kad se javi prava. S tobom je nešto drugo, ti si za mene par, s tobom to traje dugo...
U snažnom muziciranju nastavlja se
Kovačeva kompozicija sa tekstom Duška Trifunovića "Srce je
čudna zvjerka".
- Nju vejv rok! kaže Čolić. - Ritam prosto "ubija"!
Srce je čudna zvjerka stara i ono stalno ima na umu, kako da svoga gospodara zavede u mračnu šumu...
Najbolja pjesma
A onda visoki falset Čolića i "Pjesmo
moja" (Zmaj Jovan Jovanović), muzika i aranžman Kornelija
Kovača. Potom punoga glasa, dokazujući sve svoje interpretatorske
mogućnosti (iz najpohvalnijih kritika) Čolić pjeva, bar prema
našem utisku, najbolju pjesmu na albumu.
Kako melodija odmiče,
dozvoljavajući variranja od laganih zatišja do orkestralnog i
glasovnog "punozvučja", da tako kažemo, približava se
svome simfoničnom kraju u pomoći vokala i svih instrumenata, pa sve
do ekstatičnog finala koji je trebalo da bude i završnica ploče.
"Stari moj" (posljednja
pjesma iz pera Kovača i Bregovića) nažalost je potpuni
koncepcijski promašaj (mada tako nije trebalo da bude), jer muzički
nema ipak dovoljno ubojitosti, dovoljno naboja za finale.
Istina, ona
može relaksirati kolege muzičare iza scene nakon napornog koncerta, ali ju je možda tamo trebalo i ostaviti.
Ona može zvučati
simpatično; ima šarma, čak i sjete, i nije slučajno da i sam
Čolić kaže:
- Kraj je nastao kada smo se sjećali
naših sviranja po parkovima, u "Skenderiji"... To je samo
pola numere i ne računamo je za pjesmu, nego kao neko finale.
"Cilj" je, čini nam se, trebalo, ipak, proći ranije.
Procjene ostavimo i budućim slušačima.
Možda će misliti drukčije. Ako se slože više od pola - mi ćemo biti zadovoljni.
Zdravka posetili: Branko Vlačić, Aleksandar Tomašević, snimio: Rikard Larma (Ven, februar 1980.)