Pages

Kako je snimana "Bitka na Neretvi" (1/2): Boris Dvornik, Kole Angelovski, Petar Kralj - glume besplatno

S obzirom da je "Bitka na Neretvi" bila jedan od najzahtevnijih filmskih poduhvata ikada sprovedenih u Jugoslaviji, snimanje nije moglo da prođe bez učestvovanja barem deset hiljada pripadnika JNA.

Oni su bili statisti, ali i pomoćni radnici na brojnim lokacijama.

Jedan od privilegovanih vojnika bio je i urednik Plavog vjesnika Uroš Šoškić, čijih je sedam meseci u uniformi proteklo u druženju sa domaćim i stranim glumcima na snimanju "Bitke na Neretvi".

Ovo je njegova prva priča...

Veljača 1968: Tri poznata lica s velikog i malog ekrana u stavu »mirno« - Boris Dvornik, Kole Angelovski i Petar Kralj javili su se na »raport« našem uredniku, koji se zajedno s njima nalazi na odsluženju kadrovskog roka u Kombiniranom puku u Gornjem Vakufu.

Gornji Vakuf i sva okolna mjesta u ovom dijelu Bosne - Prozor, Kupres, Bugojno i Jablanica, pružaju ovih zimskih dana neobičnu sliku. Nadlijeću avioni, pucaju topovi, fijuču puščani i mitraljeski meci. Vodi se rat. Veljko Bulajić priprema dosad najveću ekranizaciju naše filmske industrije - »Bitku na Neretvi«. 

Pored stotinjak domaćih i inozemnih filmskih glumaca, kao što su Milena Dravić, Bata Živojinović, Pavle Vujisić, Dragomir Felba, Silva Košćina, Sergej Bondarčuk, Orson Vels, Franko Nero i drugi, veliki prilog u evociranju najznačajnije bitke u narodnooslobodilačkoj borbi, bitke za ranjenike u IV neprijateljskoj ofenzivi, dat će i pripadnici Jugoslavenske armije.

Tri poznata lica, Borisa Dvornika, Koleta Angelovskog i Petra Kralja, teško ćete naći među tim mnoštvom pripadnika raznih armija. Međutim, navečer, kad se »vojnici-glumci« vrate u Karamustafić i kad se dolje u Gornjem Vakufu prepričavaju tek snimljene scene i vrše dogovori za sutrašnje snimanje, dio kasarne oživi.

Boris Dvornik ima najduži staž u Armiji, vojnički rečeno. On je stari borac i kao takav imao je prednost pred ostalom dvojicom, koji su tek prije četiri mjeseca obukli sivo-maslinastu uniformu.

- Ja, vojnik Boris Dvornik, još trideset dva dana u Armiji... nasmijao se i šeretski namignuo na dvojicu remaca.

Dvornik u najnovijem filmu Veljka Bulajića ima veliku ulogu. Igra vodnika Stevu, čovjeka koji je i danas živ i najmlađi je naš živući heroj. To je Stevo Opačić, koji je prije dvadeset pet godina učinio herojski pothvat i sa svojom »grom-desetinom« prvi prešao most na Neretvi te postavio mostobran za prelazak ranjenika i partizanskih jedinica u najznačajnijoj bici prošlog rata u našoj zemlji.

Evo, kako je jednom sam Stevo Opačić opisao ono što je izveo na Neretvi u noći između 5. i 6. marta 1943. godine: 

- Za provođenje historijske Titove odluke o prelasku Neretve preko porušenih mostova kod Jablanice tražili su se dobrovoljci. Javio sam se i odmah upitao svoje drugove iz grom-desetine ima li koga tko želi poći sa mnom. Pošli su svi. Na lijevoj obali nalazilo se 12.000 četnika Draže Mihajlovića. 

Puzao sam četvoronoške, a oko mene su zviždali neprijateljski meci. Uspio sam se približiti lijevoj obali, prišuljati se do bunkera što se nalazio na samoj obali i jednom bombom »drvarkom« likvidirati četnike.

- Kako ste se snašli u ulozi komandira voda Steve, pitamo vojnika Borisa Dvornika.

- Izvrsno. Igram mladog borca, partizana. Istina, ja sam sada nešto stariji nego što je drug Stevo bio kad je postigao ono što ja sada treba da ponovim za filmske gledaoce. Ovo što ću ja izvesti vrlo je teško i naporno. Možete onda misliti kako je bilo drugu Opačiću kad je sve to doživio. Ja ću odigrati kompletan njegov lik, a njegov herojski pothvat na porušenom mostu na Neretvi rekonstruirat ćemo do detalja.

Kole Angelovski, kojeg poznajemo po vrlo simpatičnim ulogama u filmovima kao što su »Lito vilovito«, »Čovik od svita« i još dvanaest manjih i većih uloga, i ovaj put je dobio vrlo zahvalnu ulogu.

- Igram Žiku, kurira pjesnika Vladimira Nazora,  govori Kole Angelovski, ali razgovor prekida jedan vojnik koji mu dobacuje: »Kole, muzeš li i sutra kravu?« 

- Vidite, nastavlja Kole, gotovo cijelo vrijeme filma idem uz Hajra Hadžikapića, koji igra Vladimira Nazora, nosim njegov kovčeg s knjigama i vodim kravu. Na kraju filma postajem ipak pravi borac. Pucam čak iz topa. Ja sam inače regrutiran kao artiljerac, i to nišandžija. Znači, tu sam u svom elementu. Pri kraju na Neretvi ginem...

Čitavo vrijeme razgovora Petar Kralj, kojeg svi ovdje zovu Tole po imenu Tole Manojlovića čiji je lik s izvanrednim uspjehom predstavio u »Ateljeu 212« strpljivo je slušao.

- Ja ne mogu ništa da kažem o svom učešću u »Neretvi«, jer sam tek prije nekoliko dana prekomandovan u Gornji Vakuf. Još nije odlučeno koju ću ulogu dobiti.

Prije nego što smo završili ovaj kratki razgovor s trojicom poznatih glumaca, vojnika u Kombiniranom puku u Gornjem Vakufu, postavili smo im samo jedno pitanje:

- Koliki vam je honorar u ovom filmu?

»Stari borac« Boris Dvornik odgovorio je umjesto sve trojice:

- U ovom filmu igramo besplatno, jer se nalazimo na odsluženju vojnog roka. To spada u našu vojnu obavezu...

Napisao: Uroš Šoškić (Plavi vjesnik, februar 1968.)




Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)