Miodrag Petrović Čkalja, supruga Dragica i unuke Jovana i Milena: Deda piše za peticu (1981)


Februar 1981:Odmara se, uživa u dokolici penzije, zabavlja se s unukama i ponekad napiše neki tekst za svoj nastup na estradi. »Trebalo bi da piše sistematski, jer on to zaista ume«, kaže Dragica, a njen suprug Čkalja odmahuje rukom: »Pa da me kritika seče, kao što me je uporno sasecala kad god sam igrao na televiziji!«

On je skeptičan i preosetljiv, ona — vedra i spokojna, a oboje zajedno - okrenuti unukama, sinu i snaji i svojoj porodičnoj sreći...

Odavno je rečeno: Čkalja je fenomen svoje vrste - i to jugoslovenski.

Miodrag Petrović Čkalja: Sudbina na ceduljici

Avgust 1967: Dovoljno je reći - Čkalja. Između dvadeset milijuna Jugoslavena, zna se da je to baš i upravo Miodrag Petrović.

Između nekoliko stotina Miodraga Petrovića u Beogradu i u Srbiji opet se zna da je to baš i upravo on.

Pogriješiti se ne može.

Jer nema zabune u tome tko je najpopularnije lice koje se pojavljuje na malom ekranu, u kazalištu, na estradnim podijima, komičar koji može nasmijati i sedam brda ...

Kad bi vam netko rekao, dok ovako sjedite u toploj prostoriji nasuprot Miodragu Petroviću Čkalji, da je rođen 1. aprila 1924. godine, ne biste mu vjerovali.

Mirko Sandić '72: Šta danas radi nekada najbolji vaterpolista - čovek sa najvećim srcem na svetu?

Januar 1972: Njega je nepotrebno da predstavljamo.

Dovoljno je samo da pomenemo njegovo ime - Mirko Sandić, pa da svi, čak i oni van granica naše zemlje, znaju da je reč o jednom od najboljih vaterpolista sveta, već petnaestak godina nezamenljivom prvotimcu beogradskog Partizana (četvorostrukog šampiona Evrope), o dobroćudnom kršnom deliji, visokom tačno dva metra i teškim 110 kilograma, asu koji je pre tri meseca, na Mediteranskim igrama u Izmiru, postavio redak i značajan jubilej:

Odigrao je u dresu s državnim grbom dvestotu utakmicu!

Razgovor smo vodili u JAT-u, gde već više od godinu dana Sandić radi kao referent prodaje...


Nikica Marinović i Mirko Sandić: Susret najlepše Jugoslovenke i našeg najpopularnijeg vaterpoliste

April 1967 / Šta su rekli jedno drugom - Nikica Marinović i Mirko Sandić: Do susreta je došlo u redakciji Tempa.

Mis Jugoslavije, plavokosa Dubrovčanka Nikica Marinović i vaterpolista Mirko Sandić upoznali su se stiskom ruku, ne izgovarajući svoja prezimena.

Osmehnuli su se jedno drugom i Sandić je rekao: "Lepši ste nego na fotografijama!"

Mirko Sandić, sportski superstar: Partizanovom "sidrašu" najdraže su osvojene olimpijske medalje

Bio je jedan od najvećih domaćih i svetskih sportista. Planirao je da se posle aktivnog bavljenja vaterpolom posveti novinarstvu. Ipak, na kraju je odabrao porodični život i privatnost.

Tako je jugoslovenska javnost još krajem sedamdesetih počela da zaboravlja svog sportskog Supermena, baš kao što su se ovdašnje novinske redakcije olako lišile usluga jedinog domaćeg Klarka Kenta...

Sledi izbor članaka iz domaće sportske, omladinske i porodične štampe, koji svedoče o fenomenu popularnosti Mirka Sandića: prvi je Mirkov kraći tekst za stalnu Tempovu rubriku početkom sedamdesetih ("Kako sam počeo").

Zatim, verovatno prvo pominjanje činjenice koja će ga pratiti kroz ceo život - njegovo "najveće srce na svetu" u okviru priče "Šta kažu instrumenti o našim vrhunskim sportistima" (Tempo, jul 1968.)

"Dinastija", novogodišnji strip specijal: Kako su se junaci najpopularnije serije proveli u Jugoslaviji

Prosinac 1984, Hrvoje Hitrec (piše) i Krešimir Skozret (riše):  Pored Blejka, Kristl, Aleksis i ekipe, u epizodnim ulogama pojavljuju se: pevačica Jasna Zlokić, urednici i novinari TV Zagreb (Miroslav Lilić, Daša Bradičić i Saša Zalepugin), Ivica Vidović (kao inspektor Vinko‚ zvezda tada najpopularnije domaće TV serije), voditelj Milovan Ilić Minimaks, Lepa Brena i Slatki greh.

Priča o Dubrovačkim trubadurima (3/3): Momci, ova je dobra za Euroviziju! Ta ide u London!

Dvadeset i petog veljače 1968. u Skoplju se birala pjesma koja će zastupati Jugoslaviju na natjecanju za Veliku nagradu Eurovizije, u Londonu 6. travnja. Premoćnim brojem glasova stručni žiri je izabrao kompoziciju »Jedan dan« Đele Jusića, koju je izveo ansambl »Dubrovački trubaduri«.

Nakon proglašenja odluke kasno uvečer na kraju TV programa, na dubrovačkom Stradunu je zavladalo slavlje. Dubrovčani su izašli na ulicu da proslave uspjeh svojih miljenika, kojima je ovo, nakon lanjske nagrade u Splitu za melodiju »Luda mladost«, drugi veliki pothvat.

Ljubitelji zabavne muzike s jednodušnom simpatijom podržavaju šest mladih Dubrovčana i ne kriju optimizam u pogledu njihovog dobrog plasmana. 

Priča o Dubrovačkim trubadurima (2/3): Beogradska publika primila nas je s velikim oduševljenjem

Dvadeset i petog veljače 1968. u Skoplju se birala pjesma koja će zastupati Jugoslaviju na natjecanju za Veliku nagradu Eurovizije, u Londonu 6. travnja. Premoćnim brojem glasova stručni žiri je izabrao kompoziciju »Jedan dan« Đele Jusića, koju je izveo ansambl »Dubrovački trubaduri«.

Nakon proglašenja odluke kasno uvečer na kraju TV programa, na dubrovačkom Stradunu je zavladalo slavlje. Dubrovčani su izašli na ulicu da proslave uspjeh svojih miljenika, kojima je ovo, nakon lanjske nagrade u Splitu za melodiju »Luda mladost«, drugi veliki pothvat.

Ljubitelji zabavne muzike s jednodušnom simpatijom podržavaju šest mladih Dubrovčana i ne kriju optimizam u pogledu njihovog dobrog plasmana.

Priča o Dubrovačkim trubadurima (1/3): "Đelo, komponiraj neku pjesmu samo za nas... "

Dvadeset i petog veljače 1968. u Skoplju se birala pjesma koja će zastupati Jugoslaviju na natjecanju za Veliku nagradu Eurovizije, u Londonu 6. travnja. Premoćnim brojem glasova stručni žiri je izabrao kompoziciju »Jedan dan« Đele Jusića, koju je izveo ansambl »Dubrovački trubaduri«.

Nakon proglašenja odluke kasno uvečer na kraju TV programa, na dubrovačkom Stradunu je zavladalo slavlje. Dubrovčani su izašli na ulicu da proslave uspjeh svojih miljenika, kojima je ovo, nakon lanjske nagrade u Splitu za melodiju »Luda mladost«, drugi veliki pothvat.

Ljubitelji zabavne muzike s jednodušnom simpatijom podržavaju šest mladih Dubrovčana i ne kriju optimizam u pogledu njihovog dobrog plasmana.

Arsen Diklić i Lordan Zafranović, "Deca Kozare": Glavni lik - devojčica kroz čije će se doživljaje sve videti

April 1986: Ovih dana navršit će se deset godina otkako je književnik Arsen Diklić bio gost u Studijevu serijalu Intervju pred ogledalom.

Pažnju jugoslavenske javnosti plijenili su u to vrijeme izuzetni filmovi i serije Zimovanje u Jakobsfeldu (nedavno smo vidjeli na TV) i Salaš u Malom Ritu — tandema Branko Bauer i Arsen Diklić.

Povod sadašnjem susretu s Diklićem jest film Djeca Kozare (radni naslov), u režiji Lordana Zafranovića. Zajedničko u sva ta tri filma jesu djeca u ratnom vihoru.

Sanda Langerholz, nenadmašna vladarica scene '68: Rođena u sasvim jugoslavenskoj familiji

Maj 1968: Zagreb, Bleiweissova 18, IV kat. Na vratima tablica: Miladinov. Ispod nje tablica: Langerholz.

- Pa treba biti Miladinov na prvom mjestu, kad su njih dvojica, odvratila je na moju primjedbu Sanda Langerholz.

Devet je prošlo i dvoipogodišnji Kiril već spava.

Njegov otac je u to vrijeme sigurno bio budan u švicarskom gradu Montreuxu, kao promatrač na tamošnjem festivalu.

Ljiljana Tica, predsednica Udruženja manekena grada Beograda: Muka živa sa mladićem iz Sarajeva


Jul 1982: Stalno pred očima javnosti, ispred reflektora, na pisti, u blještavim »tuđim« haljinama, maneken izaziva divljenje publike, pre svega mladih. 

Ali, manje je poznato da iza tog sjaja često stoji mukotrpan rad, kratkotrajna slava i neizvesna budućnost. 

Mnogi, začarani ovim primamljivim pozivom, nikada ne stignu do modne piste, a samo retki uspevaju da se probiju u sami vrh, kao naša sagovornica...

Branko Đurić Đuro '88: Tek se vratio iz Milana sa snimanja Kustinog filma, Bombaj štampa ima novu ploču

Ven, 1988: "Ja sam čovjek koji više živi od sjećanja, nego što razmišlja o budućnosti..."

Izgleda da se zaboravilo da je rokenrola bilo i kod nas, a jedna od tih pjesama je i »Mali motorin«."

"Evo Đure ponovo, ovog puta s »Bombaj štampom«. Đuro i »Bombaj štampa« snimili ploču. Na njoj devet pjesama. Neke brze, neke spore, neke znate, neke ne znate, a jedna od onih dobrih, starih... "

Vjerujemo da ne treba napominjati da gornji tekst pripada jednoj od trenutno najpopularnijih EPP-poruka. Branko Đurić, ili, kratko, jednostavno i prepoznatljivo - Đuro, ponovo je junak jednog od najgledanijih segmenata programa - TV reklama.

Miljenko Smoje: Neka Hajduk i Zvezda igraju svake nedelje, jedne nedelje u Splitu, druge u Beogradu

April 1976: U Splitu, gradu s dugom tradicijom, fudbal je odavno prevazišao pojam igre, pobede i dva boda.

U Splitu se u fudbalskim groznicama, hladnim ili toplim, uvek živi, a ako tih groznica nema - izmisle se.

Splitski hroničar, novinar, publicista, književnik, Miljenko Smoje piše televizijski scenario o Hajduku, o fudbalu u Splitu, kroz ove minule decenije, o tome koliko je to isprepleteno sa svakim drugim životom, sa svakom drugom stvari u tom gradu.
Sedam epizoda već je završeno, a biće ih, predviđa Smoje, i trinaest.